Ivan Mareković/Presjek 1969 – 2010

Izložba održana u prostoru Državnog arhiva u Sisku
30.06. – 23.07.2010.

Izložba "Ivan Mareković - Presjek 1969 - 2010." predstavlja svojevrsnu malu retrospektivu Marekovićevih radova. Ivan Mareković se predstavlja javnosti s 26 izabranih radova u tehnikama ulja i akrila na platnu. Povod za izložbu je i promocija monografske publikacije u izdanju Gradske galerije Striegl pod istoimenim nazivom. Autori knjige su Stanko Špoljarić i Zoran Burojević. Knjiga daje opsežan pregled života i stvaralaštva akademskog slikara Ivana Marekovića s oko 210 reproduciranih radova.

U nastavku je isječak teksta Stanka Špoljarića iz knjige "Ivan Mareković - Presjek 1969 - 2010".

POSVOJENOST KRAJOLIKA

»Danas slikati pejzaž za slikara je privilegija. Dakako nikome nije zabranjeno postaviti štafelaj na nekom brežuljku, livadi, šumarku i prenositi odabrani prizor na platno, papir. Ili u tišini ateljea sabirati vizualne senzacije prirode i definirati ih u izgledu slike. Međutim, pravi pejzažisti su tek oni koji svojim talentom i misli istinski shvaćaju i osjećaju da je ljepota pejzaža, uz sve likovne turbulencije vremena, neiscrpiv slikarski motiv, te da na potki krajolika postoji mogućnost tvorbe vlastite poetike suvremenog izričaja koji neće prekidati ni s tradicijom - vjerovati u istinu o likovnom vitalitetu pejzaža. Po tako postavljenim kriterijima broj iskrenih tumača krajolika bitno se smanjuje zbog nepostojanja preplitanja stava, doživljaja i izvedbe, i sukladno tome nedostatka umjetničke uvjerljivosti.

Nasuprot takvom mnoštvu, Ivica Mareković primjer je slikara strasti koji u posvojenju pejzaža stvara potrebitu kreativnu napetost, u predanju talenta slikovitosti motiva. Veliki dio opusa Mareković je posvetio krajoliku, spajajući doslovnost vidljivog sloja slike i njenog doživljavanja ispod činjeničnosti epiderme. Pejzaž je konstanta od najranijih stvaralačkih dana, jezgra oko koje su nastajali i drugi  motivi. S različitom mjerom preobrazbe, ovisno o znanju, iskustvu i predanju trenutka. (…)

Ivica Mareković suvremeni je slikar, i s pravom pretendira biti ravnopravnim sudionikom burnog i raznovrsnog likovnog života u Hrvatskoj. To što je vezan uz slikarstvo tradicionalne forme u vremenu sklonom novim medijima, nimalo ne umanjuje njegovo značenje. U vjetrometini izama njegov pejzažizam izdržava „konkurenciju“ drugačijih koncepata, otkrivajući njegovu pravu likovnu pismenost, sposobnost kojom umjetnički čin integrira doživljaj, autentičnost oblikovanja utkanu u sve dionice stvaranja. Hrvatska umjetnost imala je i ima brojne sjajne pejzažiste. One privučene bojama juga, i one ugašenije palete u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Ovi potonji slikaju brežuljke, dubrave, razlivene vode. Ti izgledi su stvarnost prenijeta suvremenim likovnim jezikom. Mareković je dio tog probranog društva, umjetnik entuzijazma i talenta, koji u svom brojnom opusu, i u raskoši, neznatnom, pa i bestjelesnom vidi ljepotu. U slijedu desetljeća obilježenih i retrospektivnom izložbom organiziranom od Gradskog muzeja Sisak 2004. godine, povodom 30. godišnjice stvaralaštva, Mareković je oduševljavao likovnom svježinom. Tako je i danas. Monografija ukoričuje prijeđeno. I istovremeno, otvara stranice za nova djela.«