CVJETOVI RATA Virtualna izložba povodom obilježavanja 20 godina od početka Domovinskog rata u Hrvatskoj. 24.03. – 14.05.2011.
Strieglovi 'Cvjetovi rata'

Tragajući za 'pravim' riječima, jer pred imenom Striegl uvijek s otvorenim strahopoštovanjem ustuknem, put me spontano doveo do Baudelaireovih Cvjetova zla. Može zvučati isuviše paradigmatski, ali osim oksimoronske igre parova naslovnih riječi 'cvjetovi rata' - 'cvjetovi zla', naslućujem poveznicu između ova dva, izražajno i tematski-sadržajno posve različita ciklusa. To je kritički stav koji i jedan i drugi autor uspostavljaju spram života i smrti. Dok Baudelaire analizira vlastite nemire, tjeskobe i doživljaj smrti, Striegl u svom ciklusu radova bilježi i istovremeno kritizira zloslutnu dramatiku ratne stvarnosti koja se odigravala na hrvatskim prostorima tijekom prve polovice devedesetih godina.

Prva ratna iskustva Striegl je doživio prošavši 'Križni put' 1945. godine, što je rezultiralo trajnom tematskom preokupacijom u njegovom radu. Isječke sjećanja pretočio je temperamentom duha i ruke u tragične prikaze strijeljanih i obješenih. Za razliku od ostalih ranih radova, gledano u likovno-formalnom smislu, ovoj temi je Striegl pristupao s izrazitim odmakom od opisivanja viđenoga, već je likovni jezik formirao u okrilju simboličke sintakse kombinirajući stilizaciju i ekspresiju. Sljedeći ciklus radova, čiji je fokus rat i ratna stradanja, proizašao je iz Strieglovog interesa za povijesno naslijeđe Siska. Radi se o tzv. povijesnom ciklusu obuhvaćenom nazivom 'Odjeci iskona', u kojem Striegl obrađuje teme 'Bitke kod Siska' i Ljudevita Posavskog, koje zatim proširuje na ikonografiju Sv. Kvirina, te na prizore vezane uz Matiju Gupca. Sve su to redom zahtjevna kompozicijska rješenja u kojima je snažno izražena dramatika sukoba kao i simbolika smrtne agonije.

Pred nama je, u sklopu ove izložbe, izbor od 57 radova čije se idejno ishodište i proces nastanka razlikuje od prethodnih radova na ratnu temu. U zakutku svog skromnog ateljea, ili pak u podrumu stana, pod stalnim znakom opće opasnosti, Striegl je neumorno bilježio impresije na tjeskobni i nepredvidljivi tijek događaja: 'Krvavi Uskrs' 31. ožujka 1991. godine na Plitvicama kada pogiba prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu; proširenje ratnih sukoba potkraj srpnja 1991. godine na ostale dijelove Hrvatske uključujući i prostor Banovine; razaranje sela Kuljani, Zamočani, Struga, Kozibrod, te pokolji ondašnjeg stanovništva; pad i okupacija Vukovara i Petrinje, nakon čega se i Sisak našao na prvoj liniji fronte, izložen kontinuiranim napadima. Vijesti koje je slušao preko radija kao i vizualni fragmenti s tv prijemnika i iz dnevnih novina postaju makabrične vizije patnje i boli.

U čitavom ciklusu može se izdvojiti nekoliko upečatljivih prizora koje Striegl iscrpno razrađuje i ponavlja u brojnim varijantama, čime oni nadilaze razinu sadržajno-kompozicijskog iščitavanja, već se nameću kao univerzalni simboli ljudske tragedije uvjetovane ratnom agresijom. Iz tog razloga, raspored reproduciranih radova, od početnog do posljednjeg u kontekstu ove izložbe nije nimalo slučajan. Niz kojim se radovi pojavljuju sugerira intenzitet i razvoj ratnih događanja sve do krajnjih konzekvenci, završavajući s prizorom kojem Striegl daje sudbinski naziv: što sada?

Izložba započinje prikazima ljudskih figura ispred spaljenih domova s izričitim fokusom na lice koje je prikazano ekspresijom grča i vapaja. Lica su stilizirana do krajnjih granica figurativne prepoznatljivosti, a košmarni potezi pastela sugeriraju nemir, tjeskobu i bezizlaznost. Slijede gomile ljudskih leševa rasutih u nedefiniranom, likovno apstraktnom prostoru, u kojem je Striegl, ostavljajući prostor za promatračevo subjektivno poistovjećivanje, tek bojom i brojnim usitnjenim potezima dao naslutiti da je upravo taj prostor poprište zločina. U istom kadru izmjenjuju se ljudski leševi i kolone progonjenih s iskonskom simbolikom križeva i krugova. U prizorima posvećenim Vukovaru Striegl koristi golubicu kao simbol pradavnog Vukovara-Vučedola koju otimaju ratne gandže. Tamo gdje govor linije, boje i plohe nije dovoljan, Striegl ispisuje crnom bojom riječ 'VUKOVAR' kao posvetu nevinim žrvama. Brojne su lubanje kao i križevi istinski 'cvjetovi rata', elegična posveta kultu mrtvih i nestalih. Životinje u obliku ptica i nedefiniranih zvijeri uvijek su agresori, simbolične 'ralje rata', dok psi i konji predstavljaju napuštene i srušene domove. Ratni Sisak je prepoznatljiv po stepeničastim fragmentima 'Holandske kuće', gdje Striegl minimalnim sredstvima ukazuje na identitet rodnog grada u opasnosti.

Osim što su ovi radovi nastali kao rezultat slikom interpretiranog stvarnog događaja, bivaju i trajnim zalogom i sukreatorom svjedočenja o povijesti. Uloga umjetnika, u definiranju sjećanja, odnosno načina i odabira onoga čega ćemo se sjećati od velike je važnosti za veliki broj ljudi čiji životi su još i danas uvjetovani ratnim posljedicama. Stoga smatram da je ovo vrijedan Strieglov zalog sjećanju, i to u obliku slike, koja za njega u ovom slučaju nije samo plastičko-estetska već i etička činjenica koja za cilj ima trajno odavanje počasti svima onima koji su na bilo koji način bili sudionicima ratne stvarnosti.

Alma Trauber

*** Cvjetovi rata Slave Striegla

Parafrazirajući slavni Baudelaireov naslov, slikar Slavo Striegl okuplja na jednom mjestu svoje crtačke i slikarske reakcije nastale tijekom Domovinskog rata (1991.-95.). Tim je naslovom želio ukazati na rat kao na oživjelo zlo, te se odlučio fiksirati prizore patnje i umiranja, dati likove ugroženih i mrtvih kao plodove razularenoga nasilja. Nije čudno što je stari majstor osjetio potrebu vlastitim sredstvima izraziti neravnodušnost prema žrtvama. I sam je, tokom svojega životnog vijeka, doživio brojne tegobe i stradanja, preživio pakao drugoga svjetskog rata i čistilište neposrednoga poraća, pa je to primjerenije bio motiviran voditi dnevnik prisjećanja i asocijacija, bilježiti empatijske odgovore na uznemirujuću zbilju.

Svoj dijalog s vidljivim svijetom Striegl je uglavnom bio sveo na sisačke vedute i riječne planove, na skice životinja u pokretu i na kaptiranje atmosferskih mijena. Tijekom brojnih desetljeća njegov je univerzum bio intimistički zaokružen i komorno koherentan, no javna nesreća početkom devedesetih godina (prošloga stoljeća) potakla ga je na 'angažiraniji' odgovor, na govor izravnijih i prepoznatljivijih znakova, na uspostavljanje komunikacije posredstvom silovite ikonike. Nije čudno što je jedan od radova nazvan upravo 'Krik', a realiziran je prvotnošću chiaroscuro odnosa, žestinom geste i mrlje, reskošću crte i obrisa. Ni drugi motivi nisu toliko deskriptivni ili ilustrativni, premda motivski predstavljaju prognanike i zatvorenike logora, ruševine i zgarišta, scene iz Vukovara i Kozibroda, jer njihova snaga počiva ponajprije u rječitosti likovnih elemenata, u paradoksalnoj vitalnosti slikareva poteza, u uvjerljivosti opiranja ništenju i nestajanju. Oksimoronski naslov 'Cvjetovi rata' svjedoči kako je umjetniku uspjelo pronaći vizualne korelative ljudske muke te nas učiniti svojevrsnim sudionicima nepristajanja na zlo.

Tonko Maroević

Utisci:

DatumImeKomentar
April 1, 2011, 2:53 pmgradskagalerijastrieglOčekujemo komentare!
May 12, 2011, 7:10 amLoradaeStands back from the keyboard in amazement! Thanks!