Slobodan Tomić -Ritam zločina

10/7/2013 – 31/7/2013

Sučeljavanjem s jedne strane grafičkih listova a s druge računalne animacije, plošnosti i teksturalnosti jednog te trodimenzionalne uvjerljivosti i varijabilnosti drugog medija, umjetnik kreira gotovo ritualno ozračje uvodeći promatrača na samo mjesto zločina (?). Služeći se galerijskim polumrakom djelo se artikulira i kroz međuprostore različitih medija, gotovo po zakonima multimedijske instalacije, vodeći nas iz registra vizualnog prizora u registar osjeta, mirisa... Grafički otisci potcrtane manualnosti u izradi i pokretni prizori kao produkt računalnog programa za zajednički motiv imaju anonimnu polu/figuru koja za sobom povlači razmišljanje o medijskim/percepcijskim različitostima, ali sižejno i o ulozi promatrača kao lika mogućeg krivca na kojem leži odgovornost. Gravure su integralni dio istog radnog procesa, ali također i ključu potrazi, uvod u diskurs s djelom.

Motivski repertoar čine i siluete, koje – posebno u grafičkom segmentu rada, poput sjena izranjajućih iz magle asociraju na jedan drugi otisak nastao na Torinskom platnu. Tu je i polegnuta figura viđena u potpunom skraćenju, amblematski lik Mantegnininog „Mrtvog Krista“ kojim Tomić likovno barata dovodeći ga na razinu znaka. Riječ je, kao što je poznato, o djelu kod kojeg je smjelo slikarsko skraćenje pridonijelo neprepoznatljivosti simbola, humanizaciji Kristove smrti i većoj empatiji kod recipijenta. Konotacije tih motiva otvaraju polemiku na dvije razine – etičko filozofskoj i onoj koja se tiče prirode umjetničkog medija.

Dobro poznata analitičnost Slobodana Tomića, iskazana u razradi rada i prosuđivanju medija, svoj sadržajni okvir pronalazi u gradnji trilerskog suspensa. I radni naslov implicira pitanje „nad čim je počinjen zločin“? Pitanje na prvi pogled upućuje na traženje odgovora u jednom od brojnih tumačenja kultnog Benjaminovog teksta („Umjetničko djelo u razdoblju tehničke reprodukcije“). Međutim, ovdje nije riječ o premoći jednog medija nad drugim; prije o borbi različitih stupnjeva stvarnosti. Jezični modeli medija zaista posjeduju specifičnosti, no nužno ne i prednosti; oni oblikuju naša osjetilna opažanja, a aspekt realnosti koji nude ponekad je najartificijelniji dio medijskog produkta. Umjetnička djela pojačavaju upravo ona obilježja koja su najzamjetljivija od strane samog sredstva/medija, ali pritom, kako kaže Gianni Vattimo govoreći o efektu psihološkog otupljenja kod reprodukcijskih medija, nerijetko banaliziraju samu poruku. Troše se simboli, koji se brzo prenose i umnažaju, dovodeći do površnosti iskustva i slabljenja stvarnosti.

Ekspresivnost svakog novog medija znači i gubitak. Zločin je time počinjen. Mada je li baš uvijek krivac umjetničko sredstvo ili je za isti (zločin) ponekad odgovoran promatrač, društvo odnosno stvarnost? Animacija koja pomiče likove, poput prebiranja po forenzičkoj bazi podataka, za rezultat ima novu inačicu zbilje. Smrt je pospremljena u svijet bešćutne statistike. Možda sutra posluži kao predložak za računalnu igru (!).

Jasna Gluić

 

"Inferno Archives"

3D animacija
Trajanje: 3'36"

U medijskom smislu, ovaj rad je na granici između animacije i pokretne grafike - poigrava se grafičkim principima - pozitiv/negativ, matrica/klišej, pretisak, umnožak, serijalnost itd. Grafike uvjetuju formu i teksturu; to su uglavnom figure - siluete kojima nedostaje cjelina. One su "arhivirane" u kutijama ili su njihove siluete urezane u kubuse ili plohe, odnosno ucrtane ili perforirane.

Animaciji prethodi serija klasičnih grafičkih listova. Ona se bazira na otiscima koji se digitalno arhiviraju i ugrađuju u 3d matrice. Te matrice su složene u beskrajan niz "ladica" koje predstavljaju virtualnu birokratsku nekropolu. U svojim ambijentalnim postavkama animacija transcendira klasične otiske u metafizički prostor.

Animacija je prikazana u ponirućem i vrtložnom kretanju kamere, a odnos sjene i svjetla odražava avetinjsku igru - simuliranu živost u jednom zamrznutom beskraju - to je prostor vječnosti u kojoj su zauvijek pohranjene sudbine smrtnika. Te bivše egzistencije nema tko razvrstati, one su posljednji otisak postojanja - to je "Inferno Archives".

Ciklus Amarcord

                                                                                                                            Slobodan Tomić

Slobodan Tomić je rođen u Splitu 1960. Diplomirao na ALU u Sarajevu 1984. god., odjel grafika, u klasi Dževada Hoze. 1985. god. pohađa poslijediplomski studij grafike u Beogradu, u klasi B. Krsmanovića. Docent je na Umjetničkoj akademiji u Splitu gdje predaje kolegije Grafika i 3d oblikovanje. Izlaže na mnogobrojnim samostalnim i kolektivnim izložbama u zemlji i svijetu. Također sudjeluje na festivalima eksperimentalnog i animiranog filma. Eksperimentira na području grafike, animacije i novih medija.

Kontakt:

Email: stomik60@gmail.com
URL: http://www.autoselfgallery.com

Samostalne izložbe (izbor):

Sarajevo, Studentska galerija “Zvono”, 1984.
Split, Galerija Protiron (Art ljeto), 1988.
Split, Salon Galić, “Inicijacije”, 1993.
Split, Dioklecijanovi podrumi, crteži - strukture , 1999.
Split, «Zlatni paviljon», Salon Galić, 2004.
Split, "Društvo mrtvih pjesnika" , Salon Galić, 2007.
Split, "Ritam zločina", Salon Galić, 2012.
Zabok, "Ritam Zločina" (u sklopu Tabor film festivala), 2013.

Grupne izložbe (izbor):

Sarajevo, Colegium Artisticum, radovi studenata Akademija likovnih umjetnosti Jugoslavije, 1984.
Beograd, Studentski centar2. biennale jugoslavenske studentske grafike, 1984.
Split, Galerija umjetnina, Recentna izložba HDLU Split, 1985.
Split, Salon HDLU, Biennale suvremene hrvatske grafike, 1987.
Split, Salon HDLU, Recentna izložba članova HDLU, 1989.
Split, Etnografski muzej, Art ljeto: Splitski umjetnici 80-ih, 1989.
Split, Salon HDLU, Splitski salon, 1990.
Split, Salon HDLU, Biennale malog formata, 1991.
Split, Salon HDLU, Biennale suvremene hrvatske grafike, 1991.
Split, Salon HDLU, “Neki vidovi likovne situacije”, 1992.
Grožnjan, “Umjetnici protiv rata” (Kunstband durch Europa), 1993.
Split, Izložba radova profesora Škole likovnih umjetnosti, 1993.
Split, Podrumi Dioklecijanove palače, Splitski salon, 1994.
Zagreb, HAZU – Kabinet grafike, 1. hrvatski trijenale grafike, 1997.
Split, Salon Galić, Izložba mape grafika prof. Škole likovnih umjetnosti, 1999.
Zagreb, Trijenale hrvatske grafike, 2000.
Split, RETROSPEKTIVA SPLITSKOG SALONA "Pogled unazad", 2000.
Rijeka, Međunarodna izložba «Ex libris», 2001.
Mostar, Mali salon grafike, 2002.
Zagreb,Trijenale hrvatske grafike, 2003.
Kaštel Lukšić, Božićna izložba, Palača Vitturi, 2003.
Rijeka, Međunarodna izložba «Ex libris», 2003.
Split, Prvi međunarodni splitski grafički biennale, Palača Milesi, 2003.
Rijeka, Međunarodna izložba «Ex libris», 2004.
Split, "Inkrustacije", palača Milesi, 2005.
Pančevo, Međunarodni Ex-libris bijenale, 2006.
Gdańsk Sobieszewo, Poland, Wincenty Pol International Exlibris, 2007.
Split, "100 godina Škole likovnih umjetnosti ", izložba profesora škole, palača Milesi, 2007.
Odessa, Ukrajina - International biennale GraMarina, 2007.
Split, Hrvatska - Splitgraphic, 3. međunarodni bijenale
Uzice, Srbija - 9. međunarodni grafički bijenale "Suva igla", 2009.
Mostar, BIH, 100 grafičara Hrvatske i BIH, 2009.
Split, Hrvaska - IV SPLITGRAPHIC international graphic art biennial, 2009.
Sarajevo, BIH, 100 grafičara Hrvatske i BIH, "Otisci utisci" 2011.
Sveti Ivan Zelina, Salon galerije Antuna Augustinčića, izložba radova nastavnika Odsjeka za kiparstvo UMAS-a, 2012.
Opole, Poljska, "Where is printmaking? In Search of New Meanings" (u sklopu Krakowskog bijenala grafike), 2013. 
Wroclaw, Poljska "Cutting Edge Print Making", 2013.

 

Ciklus Amarcord