Vanja Trobić - MJESTA MOĆI / S ONU STRANU ZBILJE

6/6/2013 – 29/6/2013

Svake godine Gradska galerija Striegl raspisuje poziv umjetnicima za izlaganje, te na temelju pristiglih prijava galerijski savjet izabire tri izložbe koje će biti predstavljene u Sisku. Izabrane izložbe imaju za cilj predstaviti, afirmirati i valorizirati suvremeno umjetničko stvaralaštvo.
Jedna od tri izabrane izložbe u 2013. godini je izložba mlade akademske umjetnice Vanje Trobić pod nazivom "Mjesta moći/S onu stranu zbilje". Izložbe koje će uslijediti u srpnju i kolovozu su izložbe splitskog grafičara Slobodana Tomića pod nazivom "Ritam zločina" i zagrebačkog umjetnika mlađe generacije Hrvoja Malovca pod nazivom "Ciklus Grad".
Sve tri izabrane izložbe sufinancirane su i od strane Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložba "Mjesta moći/S onu stranu zbilje" predstavlja slikarski ciklus nastao u periodu 2011. - 2013. godine autorice Vanje Trobić, a za koji je umjetnica i nagrađena u sklopu ovogodišnjeg natječaja "Erste fragmenti 9".

O izložbi saznajemo iz teksta kataloga izložbe:

Slike nepostojećeg svijeta

Statistika kaže da se promatrač u prosjeku zadržava pet sekundi ispred pojedinog umjetničkog djela. Taj pomalo iznenađujući, ali i zastrašujući podatak izaziva brojna pitanja. U tih pet sekundi posjetitelj izložbe dobiva sve ono što je potrebno da mu percepcija bude ispunjena, ali i da sa sobom ponese vlastito i autorovo iskustvo te estetsko zadovoljstvo. Pitanje je što pritom vidi prosječni posjetitelj, a što poznavatelj? Razumijemo li uistinu ''univerzalni jezik slike'' dok živimo u svijetu koji komunicira slikama, premda je neosporna činjenica da gledanje i razumijevanje suvremene slike nije moguće bez poznavanja elemenata njene dublje prirode? Kako gledati sliku u vremenu nakon ''slikovnog obrata'', kada njena ozbiljnija interpretacija nije moguća bez saznanja fenomenološke i semiotičke teorije slike?

Ciklus slika Mjesta moći/S onu stranu zbilje autorice Vanje Trobić obuhvaća sva prethodno postavljena pitanja i nudi moguće odgovore, ali istovremeno nas i oslobađa svakodnevnih, slikom definiranih, simulacija realnoga. Tome je tako, jer zbilje u mimetičkom smislu, u slikama Vanje Trobić u biti nema. Kada i koristi fragmentirane figurativne prizore ona ih transfigurira, bilo kroz medij ili kroz kontekst u koji ih inkorporira. Slike funkcioniraju kao metafore – počevši već od samih njihovih naziva koji sugeriraju određeni ključ intepretacije. Nazivi Dijete u meni, Thinkers think and doers do, Čuvar vatrenog neba, Mjesto moći i Mjesto za disanje simboličke su jezične konstrukcije koje neminovno uspostavljaju izravnu vezu s vizualnim sadržajem slika. Vizualni vokabular njenih slika iščitava se kroz postupke kolažiranja, rekomponiranja i dekonstrukcije objedinjene iskonskim stvaralačkim činom slikanja. Uzmimo za primjer rad pod nazivom Dijete u meni. Prikazan je sjedeći dječji lik s maskom jelena preko lica, smješten u apstraktni prostor. Prepoznajemo  moguću pripovjednu  jednostavnost  koju taj, na prvi pogled bajkovito- magični motiv, da naslutiti. Međutim, tu tek započinje dvoznačna igra odsutnog, nevidljivog i neprikazivog ( 1 ) na kojoj autorica zasniva radove obuhvaćene ovim ciklusom. Ovaj prizor nije definiran predstavom motiva koliko mogućom metamorfozom koju on daje naslutiti. Mi u slici tražimo ono čega nema. Rad je zasnovan na kontrastima i ''prelaženju granica'' – između života i smrti, ljudskog i životinjskog svijeta, medija slike i digitalnog medija. Odsutnost linearnog narativa potencira brisanje stvarnih granica između prošlosti i budućnosti, sna i stvarnosti, pa i tijela i duše. Sveprisutnost i apsolutnost apstraktnog prostora naglašava vanvremenski i melankolični karakter prizora – osjećaj nečega što je prošlo i ne može se vratiti, ali i latentni misterij svakodnevne egzistencije. Način na koji autorica manipulira i kombinira medije, ink-jet print i slikarske tehnike, pridonose akcentiranju kontrasta i bipolarnosti prizora. Dječji lik je definiran rasterastim kolažiranim ''isječkom'' što naglašava osjećaj nepripadanja, pa ima potrebu maskirati se i sakriti se.

Ništa nije fiksno, jer autorica isprepliće medije i uključuje jedan u definiciju drugog, stoga je jedan od ključeva razumijevanja koegzistencija. Važnost slikarske geste, tj.  polaganja ruke na slikarsku površinu, ukazuje na intimnost umjetničkog čina, ali i na ontološku prisutnost slikarske istine, kao što je i konačna istina o istovremenoj prisutnosti i odsutnosti života. Ništa ne nestaje, već se jedno transformira u nešto drugo. Autorici medij služi da ukaže na drugačije gledanje svijeta, ali ne da stvara iluziju ili nadrealistički ruši konvencionalnu logiku, već da prikaže ono čega na svijetu nema ( 2 ) i to na način koji je moguć jedino vizualnim jezikom.  Premda mogu zaključiti da slike šutnjom i dalje govore tisuću riječi, ciklus slika Mjesta moći/S onu stranu zbilje ukazuje da je moć slikarske alkemije sveprisutna, sve dok znamo gdje tražiti.

 Alma Trauber

1 Prema povjesničaru umjetnosti i filozofu Gottfriedu Boehmu slikovna razlika (ikonička diferencija) u
okviru slikovnoga zaokreta nužno uvodi u razumijevanje slike ono odsutno, nevidljivo i neprikazivo, s tim da se  odsutno odnosi na prisutnost slike, nevidljivost na vidljivost formalnih i materijalnih uvjeta postojanja slike, a neprikazivo na ideju prikaza nečega u slici bez obzira je li riječ o figurativnoj ili apstraktnoj umjetničkoj slici. (Paić, Ž. Dekonstrukcija slike u: Vizualne komunikacije, CVS-centar za vizualne studije, Zagreb, 2008., 63. // URL: http://www.vizualni-studiji.com/pdf/paic_dekonstrukcijaslike.pdf  (28. svibnja 2013.)     

2 »Živi medij na površini, na kojoj prije nije bilo ništa i na kojoj zapravo ništa ne može biti, stvara pojavu koja je za jedne puka mašta, a za druge činjenica. (...) Ali sila teža i lebdjenje u zraku, čaranje, u telepatiji tvore sjajnu suprotnost u kojoj ponovno na vidjelo dolazi ironična metafora. Tko ne bi priznao kako je i određena količina praznovjerja i vjerovanja u čuda dio umjetničkoga doživljaja? Uobičajeno stručnjakovo objašnjenje umjetnosti uopće nije jako udaljeno od znanstvenog obrazloženja natprirodnih fenomena koje je nekoć dala parapsihologija. Stvaralački čin zahtijeva medij kojemu se ne može dokazati prijevara. Može li se bolje opisati umjetnik koji stvara nešto čega na ovome svijetu uopće nema?« (Belting H. O lažima i drugim istinama u slikarstvu, u:  Kolo, 2003., broj 2 // URL: http://www.matica.hr/Kolo/kolo0203.nsf/AllWebDocs/hans  (29.svibnja 2013.)  

 

O umjetnici:

VANJA TROBIĆ je rođena u Zagrebu 1987. godine. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Zoltana Novaka 2012. godine.
Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi, te sudjelovala na nekoliko likovnih radionica. Suorganizatorica je i moderatorica crtačke radionice C.R.T.A. Višegodišnja je suradnica Muzeja ulične umjetosti i festivala Krojcberg. Autorica je više murala na javnim mjestima u Zagrebu i Puli. U studenom 2012. boravila je u Kijevu (Ukrajina) u sklopu umjetničkog rezidencijalnog programa. Član je HDLU-a od 2012. Trenutno živi i radi u Zagrebu i Rijeci.

Kontakt podaci:

GSM:               +385 (0) 91 551 7470
e-mail:           vanja.trobic@gmail.com
web:                vanja-trobic.blogspot.com
                          www.facebook.com/kiklopovekronike
                          www.behance.com/vanjatrobic

SAMOSTALNE IZLOŽBE:

2013.:
      - Izložba slika i crteža, Boonika / Booteeq, Zagreb
       - “Mjesto moći / S onu stranu zbilje”, Galerija SC, Zagreb
       - “Vizije donjeg svijeta”, Green Room, Zabok

2012.:
- Izložba slika, Ribook, Rijeka
       - "Preklapanja" - izložba slika, sa Sanelom Đurinec i Lilom Herceg, Galerija V.Filakovac, NSD Zagreb

2011.:
       - Izložba slika, Blok Gallery, Novi Beograd, Srbija
       - "Obiteljski portret", Prostor, Zagreb, Hrvatska

SKUPNE IZLOŽBE (izbor):

2013.:
       - 16. Međunarodna izložba minijature, Novi dvori, ULS, Zaprešić
       - Erste fragmenti 9, HDLU, Zagreb / Mali salon, MMSU, Rijeka

2012.:
       - 31. Salon Mladih – Korekcije, HDLU, Zagreb
       - “NOVO DOBA” Festival nesvrstanog stripa, Beograd, Pančevo, Srbija
       - Erste fragmenti 8, No-gallery, MSU, Zagreb / Mali salon, MMSU, Rijeka

2011.:
       - 2. Hrvatski triennale autoportreta – Koegzistencije, Galerija Prica. POU Samobor
       - 1. Bijenale hrvatskog slikarstva, HDLU, Zagreb

2010.:
       - „Autoportret u matičnom mediju“, Galerija Marisall, Zagreb / Galurija ALU, Zagreb
       - „Tržište“, Prostor, izložba u  sklopu 30. Salona mladih, Zagreb
       - „Izvan formata“, Ekonomski fakultet, Zagreb

2009.:
       - 15. Bijenale studentskog crteža Srbije, Dom kulture Studentski grad, Beograd, Srbija

2008.: 
       - „Marin Držić u crtežu“, Dubrovačke ljetne igre, Tvrđava Revelin, Dubrovnik
       - IV. Trijenale crteža, Galurija, ALU, Zagreb
       - „Rad u nastajanju“, izložba u sklopu Smotre Sveučilišta u Zagrebu, Galerija SC