29/11/13 - 18/12/13

Munir Vejzovic u svom ateljeu

Munir Vejzović / Orfejev pjev

Potvrđen kao uspješan portretist, afirmiran kao slikar gradskih veduta i razvedenih krajolika, dokazan kao tvorac suptilnih mrtvih priroda, slikar Munir Vejzović ipak se najradije prepušta maštarijama i sanjarenju, evaziji u svijet idiličnih prizora i idealnih likova. Umjesto da radi po zbiljskom motivu, da reinterpretira viđeno i stvarno postojeće, on sa svojim kadrovima evocira i priziva neke mitske i arhetipske situacije ili komponira, kombinira, vješto bira iz riznice klasične ikonografije i fantastično-simbolične tematike. Kao što se pjesnik služi alibijem stvaralačke slobode, licentia poetica, vodi Vejzovića da svoj atelier zamišlja kao prostor susreta sa stvarima i bićima onostranih protega, s ljepotama i intenzitetima što nadmašuju ovozemaljske koordinate.

Ponajprije je sam motiv ateljea prizorište životnih kompenzacija i sublimacija. Predstavljajući slikara, s jedne strane, s druge mu, sučelice, stoje ili zanosni aktovi ili pak prikaze nesvakidašnje izazovnosti i moći. Univerzum slikareva zamišljanja prirodno se širi na ambijent cirkusa, na ljude nesputana ponašanja ali iznimne sabranosti i vještine, svojevrsne umjetnike življenja. Isto je tako privlačan imaginativni izlet u prigode opuštena druženja i senzualnog uživanja, pa je Vejzovićeva omiljena tema Bakanala, gozbe, odmora u prirodi, jednom riječju: erotsko-gastronomske ili pastoralno-arkadijske sanjarije.

S obzirom na navedeni repertoar predstava i prikaza, te dominantnu figurativnu orijentaciju, logično je da je Munir Vejzović također u dijalogu s likovnom tradicijom. Štoviše, dio njegovih radova svjesno je odavanje počasti ili starim majstorima ili prethodnicima što su probijali nove puteve izraza. Nemiran i trajno u preispitivanju, on je morfološki vrlo raznolik, povremeno lirski nježan i kromatski istančan, a povremeno oblikovno tvrd i rezak, te koloristički žestok i zvučan. I stilske odrednice idu od fovističkih ili čak postimpresionističkih varijacija pa do kubizirajućih redukcija, sve do samoga ruba apstrahiranja od predmetnosti.

Isto tako lako je primijetiti kako se Vejzović okušava u mnogim i raznolikim tehnikama i disciplinama, kako je gotovo podjednako suveren kao slikar i kao kipar, kako je svjež i ležeran akvarelist, a sustavan i discipliniran grafičar. Naravno, jezgru oblikovnih rješenja naći ćemo u crtežima, krajonima i tuševima, a neke od najneposrednijih iskaza urođenoga mu senzibiliteta prepoznat ćemo u nadahnutim monotipijama, jednokratnim emanacijama nakupljene energije i iskustva. Ovom izložbom nudi se samo djelomičan uvid u neke aspekte i aktualne tendencije Vejzovićeva rada, odnosno zavirujemo u njegovu radionicu u trenutku višestrukih okušavanja širokoga raspona.

Izložbu u Sisku zaokružuje nova, dosad neizlagana slika ”Cirkus”. Tu je u velikom formatu Vejzović razigrao mnoge svoje likovne potencijale, prepustio se svjetlosti i radosti kolorita te odao ležernosti i mekoj stilizaciji oblikovanja ljudskog tijela u slijedu motivike harlekina, žonglera, ekvilibrista. Na intenzivnoj žutoj podlozi, prikladno uokvirenoj  eliptičnim ovalom crne boje (s predstavom publike i prostornih granica cirkuske arene) postavio je izdužene elegantne i pokretom razvedene likove raznih izvođača. U središtu je Pierrot s tipičnom ”patchwork” odjećom, na kojoj se žive boje mozaikalno rastiru i prelijevaju, a njegovu slikovitost pojačava rastvorena lepeza u ruci i valjkasti bubanj pri ruci. Uz njega je malo u pozadini stojeća figura s jarko crvenom stožastom kapicom, a nad njima je natpis, firma ”Cesare Togni” također višebojno ispisana. S lijeve strane  kadar zatvara iznimno istegnuta gipka i vitka igračica s loptom, vješto reducirana na organski uvjerljiv obris, a s desne se strane prepliću, poput krakova dugačke i u zrak dignute noge dvaju vježbača u parteru. I kromatskom cjelovitošću svježe, vedre intonacije i odmjerenom ritmizacijom predstavljenih likova slika ”Cirkus” još jednom svjedoči autorovu sklonost prema nekom ljepšem, izmišljenom svijetu ili prostorima imaginativne slobode lirskoga predznaka.

Tonko Maroević

Oznake

prethodna izložba sljedeća izložba
povratak na izložbe
Gradska Galerija Striegl, 2018. Sva prava pridržana. dizajn: Sven Sorić | izrada: Viktor