30/08/19 - 15/09/19
Denis Kraškovič
Gradska galerija Striegl vam predstavlja ”Životinjsku izložbu” suvremenog hrvatskog umjetnika Denisa Kraškoviča.
U kontekstu programske godine u kojoj iz različitih konteksta suvremene umjetničke scene iznova valoriziramo i interpretiramo Strieglov opus, ova izložba indikativnog naziva ”Životinjska”, ukazuje na specifičan i jedan od najopsežnijih tematskih segmenata Strieglovog opusa, a to je tema životinje.
Životinjskom izložbom Denisa Kraškoviča, predstavit ćemo kiparske i slikarske radove ovog umjetnika, a koji u najrazličitijim međuodnosima i koncepcijskim narativima ukazuju na kompleksnosti odnosa između čovjeka i životinje u suvremenom društvu, ali i kritički odnos umjetnika spram uspostavljenih odnosa.
/////
Životinje, ljudi i stranputice
Planeta nam je u krizi, a alarmantni pokazatelji ekološke i socijalne katastrofe uzrokovane djelovanjem čovjeka postavljaju brojna pitanja i istovremeno ta pitanja ostaju kontinuirano i otvoreno diskurzivno polje nesigurnosti, neznanja, nemogućnosti, ravnodušnosti. Situacija doista jest kritična, i dok prevladavaju interesi kapitala, prostor u kojem smo danas, sutra će kao takav nestati ili biti neprepoznatljiv, nenastanjiv. U ovom razdoblju različitih ”kriza” i nužnog kritičkog mišljenja kao i strateškog i konkretnog djelovanja s ciljem postizanja održivog suživota, Denis Kraškovič optimistično konstatira: ”U umjetnosti, snovima i ljubavi sve je moguće.”[1]
Svojim aktualnim konceptom Životinjske izložbe, u Gradskoj galeriji Striegl, Kraškovičeve radove gledamo u isprepletenim i složenim značenjskim međuodnosima životinje – čovjeka i njima svojstvenih stranputica čijim posljedicama svjedočimo u sadašnjosti. Međutim, osim ove jedne od temeljnih ideja koja je poput ultimativne umjetničke izjave upisana u gotovo sve segmente Kraškovičevog umjetničkog djelovanja, ovom izložbom gledamo temu životinje u strogo angažiranom i osjetljivom okruženju, odnosno životinju koja stoji kao tema i kao sadržaj na suprotnom polu uvriježene i formalne animalistike u vizualnim umjetnostima. Stoga ”Životinjska izložba” u ovom specifičnom kontekstu, zauzima posebno mjesto u svojoj (anti)referentnosti spram opsežnog animalističkog opusa Slave Striegla, dajući nam priliku da sagledamo važnost ”životinjskog” u suvremenim, posthumanističkim vizualnim praksama kao i potencijal razumijevanja ove teme u njenom transdisciplinarnom i proširenom iščitavanju.
Izložba donosi interferentni spoj Kraškovičevih skulptorskih i slikarskih radova koji dvosmislenim mogućnostima gledanja i čitanja nježno i blagonaklono upiru prstom, podsjećajući nas na krizu svih naših humanizama. Slikarski radovi ”Ples mrtvaca” (2009.), ”Mačka i zmija” (2011.), ”Umoran sam prijatelju” (2011.), ”Koza na brodu” (2015.) te ”Daj se smiri” (2018.) svojim, tek na prvi pogled jednostavnim i dopadljivim vizualnim jezikom, već na onaj drugi pogled potvrđuju ovu dvolinijsku razinu razumijevanja. Od Plesa mrtvaca koji je u svom narativu najizravniji, do rada ”Daj se smiri” koji pročišćenim vizualnim inventarom iskreno progovara o odnosu čovjeka i psa. I tako, ta mekana i topla, čupava pasja šapa na ljudskoj ruci u krupnom kadru, progovara više o ljubavi između čovjeka i životinje od bilo kakvog drugog poznatog prizora, ali i istovremeno podsjeća na ljudske propuste u relaciji spram životinje i svijeta prirode, na međusobnu ovisnost jednih o drugima u širem i generalnom kontekstu opstanka, na krhkost tog nepisanog ugovora o međusobnom poštovanju i uvažavanju.
Izborom kiparskih radova ponovno vraćamo rad ”Sv. Franjo razgovara sa životinjama” (2010.) u fokus, ali i u novi kontekst, kada ga promatramo u odnosu spram rada ”Nemoj me odsjeći” (2002.) i najnovijeg Kraškovičevog rada ”Napad na gospodina Golaća” (2019.). S jedne strane imamo skupinu simpatičnih životinja u bogatom i punom koloritu koje s iznimnom pažnjom i pozornošću slušaju poznatog sveca zaštitnika životinjskog svijeta i okoliša, dok s druge strane imamo skupinu životinja koje su u zajedničkom, udruženom napadu na gospodina Golaća čije oči, stremeći u visinu, traže pomoć, a na trećoj strani iz zida vire životinjski rogovi, rad koji svojim nazivom jasno poručuje: ”Nemoj me odsjeći”. Ta tri rada, svaki na svoj način, ali i u svojim međuodnosima te u u svim njihovim mogućim subverzivnostima, predstavljaju prijeteću dinamiku, bipolarne sustave, strategije djelovanja nepravde i zapostavljanja elementarnih vrijednosti. Nevini životinjski svijet, prikazan i oblikovan Kraškovičevom umjetničkom, pozitivnom i plemenitom vizijom, na način prilagođen ”dječjem” oku i dodiru, izrazito interaktivan, neinvazivan, kroz svoje sjajne, glatke površine postaje u našim očima parabola svih stranputica suvremenog društva, naš odraz kojeg ne vidimo.
I na kraju ostaje Životinjska izložba na koju idemo, kroz koju prolazimo pozorno gledajući, i s koje potom treba otići s mišlju o nepredvidivosti našeg ”uređenog” sustava naspram onog animalnog, primitivnog, životinjskog. Nakon koje se možda tek zadržimo na pokojoj misli o različitim stavovima o pravima životinja i njihovoj dobrobiti, o najnovijim saznanjima o utjecaju nejedenja mesa na održivost našeg sustava i produženja života na Zemlji. No, nikako ne možemo otići s ove izložbe, a da se ne osjetimo nesigurni, na skliskom terenu, pomalo nasamareni u dvojbi tko je tu čovjek, a tko Čovjek krećući se uspostavljenim i naučenim temeljima moralne, političke i epistemološke solidarnosti naše suvremene društvenosti.
Alma Trauber
[1] Kipar Denis Krašković ‘Kod nas se rade spomenici, a ne javna umjetnička djela. https://www.jutarnji.hr/kultura/art/kipar-denis-kraskovic-kod-nas-se-rade-spomenici-a-ne-javna-umjetnicka-djela/5413871/ (21.8.2019.)
/////
Denis Krašković rođen je 1972. godine u Zagrebu. U rodnom je gradu maturirao na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn gdje je i predavao na Kiparskom odjelu od 1996. do 2007. godine. 1994. diplomirao je na Kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2007. do 2017. godine bio je profesor na Likovnom odsjeku Umjetničke akademije Osijek gdje je predavao kolegije Kiparstvo i Umjetnost u javnom prostoru. 2010. Magistrirao je na Akademiji za likovno umetnost u Ljubljani. 2015. i 2016. godine bio je gost profesor na Kiparskom odsjeku Akademije za Glazbu i vizualne umjetnosti u Pečuhu (Mađarska). Dobitnik je više nagrada, između ostalih i Grand prix Salona mladih u Zagrebu 2000. godine. 2012. godine osvojio je drugu nagradu na video natjecanju The Residents u Olomoucu u Republici Češkoj. 2015. godine osvojio je Grand prix na Zagorskom likovnom salonu. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Autor je više javnih skulptura od kojih su najpoznatije “Kit” na zagrebačkom jezeru Jarun, “Morž“ i “Janje“ ispred Arene u Zagrebu, te dvije monumentalne skulture „Neandertalac“ u Krapini. Živi i radi u Zagrebu.
Više o radu: deniskraskovic.com
