Ars Metallum – umjetnost metala

Holandska kuća u kojoj se prošle godine smjestio izložbeni program Gradske Galerije Striegl udomljuje jednu po formi netipičnu, ali sadržajem karakterističnu izložbu za Sisak: tematsku žiriranu izložbu suvremenog umjetničkog nakita i male plastike čiju inspiraciju valja potražiti u metalu. Dvadeset četiri umjetnika, članova Sekcije za oblikovanje plemenitih kovina i umjetničkog nakita Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti na izložbi se predstavlja s četrdeset šest radova. Predstavljena djela su versatilna, no sve ih povezuje metal – materijal od kojeg su izrađena. Ona su suvremena umjetnička interpretacija inspirirana bogatom industrijskom baštinom grada Siska čija je povijest čvrsto obilježena „identitetom metala“, od antičke Siscie u kojoj se smjestila slavna kovnica cijelog Rimskog Carstva, pa sve do modernog doba, 19. i 20. stoljeća, tijekom kojeg su razvoj grada obilježili njegov prometni položaj i industrija, posebno Talionica Caprag – Željezara Sisak i Rafinerija nafte. Poslije Drugog svjetskog rata, grad se intenzivno industrijalizirao. U jednom trenutku je u željezari bilo zaposleno dvanaest tisuća radnika. Željezara je u to vrijeme provodila kulturnu politiku koja se temeljila na povezivanju umjetničkog i tvorničkog rada kao bitne odrednice socijalističkog odnosa prema širenju kulture.  Sisak je od 1971. do 1990. organizirao „Koloniju likovnih umjetnika Željezare Sisak“,  jednu od najvećih likovnih kolonija pod geslom “nije kultura izvan udruženog rada”.

Namjera uprave željezare je bila osnovati galeriju sa umjetninama nastalim na kolonijama. U naselju Caprag postavljeno je više skulptura velikog formata sa ciljem da se umjetnički oplemeni javni prostor i umjetnost približi svakom radniku i zainteresiranom pojedincu.  Posljednja likovna kolonija se održala 1990. godine, a željezara je nakon Domovinskog rata otišla u stečaj. Pokretnim umjetničkim djelima gubi se trag, a skulpture bivaju prepuštene lokalnoj zajednici. Danas Parkom skulptura upravljaju Grad Sisak, Gradska Galerija Striegl i Gradski muzej Sisak, koji 38 preostalih metalnih skulptura na javnim površinama naselja Caprag, nastoje restaurirati, konzervirati i revitalizirati kroz studentske rezidencije i umjetničke programe.

Naša izložba je tematska, fokusirana na industriju i metal, a promišljanje postojećih skulptura iz Capraga je ostavljeno kao osobni izbor umjetnicima.  Željela sam da umjetnici sami donesu odluku hoće li se svojim djelom referirati na samu željezaru, proces obrade metala, povijest grada ili pak reinterpretirati postojeće produkte Likovnih kolonija s kojima ova izložba dijeli osnovni motiv i inspiraciju, viziju zajedništva tvorničkog i umjetničkog rada u novom društvenom, ekonomskom i umjetničkom kontekstu. Unatoč lošim uvjetima, epidemiji Covid-19 i potresu u Zagrebu gdje se nalazi većina ateljea i radionica, odaziv umjetnika na natječaj za izložbu je bio iznimno velik, pa sam ih podijelila u četiri grupe.

Metal

Dunja Naerlović se predstavlja brošem PR2005-1 od mjedi i čelika: igra se formom kojaproizlazi iz multiplikacije jednog elementa (mjedenog valjka) koji se u određenom intervalu vraća na početnu poziciju. Način multiplikacije ovisi o sistemu (u ovom slučaju je to proizvoljni, iskustveni) koji se postavi kao zadani – forma u jednom trenutku može postati dio veće kompozicije, baš kao što atom željeza u raznim kombinacijama s nekim drugim elementom tvori čelik ili neku drugu slitinu. Pod nazivom 3D Andreje Rosandić kriju se tri rada (narukvica, prsten i broš) na temu ploha, oblika i materijala. Umjetnica odabire bakar – jedan od metala koji ljudski rod obrađuje od prapovijesti, i od bakrenog lima, primjenjujući metalurške procese – valjanje i prešanje, tvori oblike koji dobivaju nove dimenzije (mjere u prostoru, pojavni oblik čega i gledište s kojeg se što promatra).  Polazi od činjenice da točka nema dimenziju, pravac ima jednu, ploha ima dvije a geometrijska tijela poput kocke imaju tri dimenzije. Dimenzija je karakteristika prostora i identificira prostor i objekte u njemu. Prve tri dimenzije služe kao ekspresija za onu vremensku, podređene emociji i trenutku. Umjetnica želi da konzument / gledatelj proživi emociju i time otvori onu u potpunosti subjektivnu dimenziju koja je u cijelosti individualna čime doprinosi i vrijednosti djela koje se promatra. Petra Podnarčuk poziva gledatelje da zavire u vilinsku mini-kovačnicu: predstavlja tri prstena iz kolekcije umjetničkog nakita koju je započela 2014. godine. Kolekcija “Ulaz u kovačnicu s bočne strane” inspirirana je metalnim svijetom odnosno elementima koji podsjećaju na metalnu industriju i proizvodnju poput vijaka, matica, sita, svrdla ali umanjenih proporcija tako da se mogu nositi kao nakit. Mario Beusan izlažetri rada u svom prepoznatljivom stilu ali različitog vremena nastanka – ogrlice od mjedi s emajliranim elementima. Beusan majstorski kombinira tople, zlatne, mjedene elemente oblikovane u arhetipskim formama, s emajlom hladne boje – crne ili plave koja podsjeća na tirkiz – stvarajući kompozicije nalik egipatskim pektoralima. Doajen suvremenog hrvatskog umjetničkog nakita Lazer Rok Lumezi izlaže naušnice “Osluškivanje, čuđenje, žmirkanje…”. U srebru tvori ušni ures sa ticalima nalik vanjskom osjetilnom perceptoru koji će izazvati čuđenje svekolike publike.  Druga dva rada istog autora su manje apstraktna, vezana uz metalne aparate: kinetički razrađen broš „Pumpa“ (za vodu) od bakra i srebrni privjesak „Podmornica“ koji simplificira kompleksnu mašinsku formu. Eva Lumezi svojim nakitom – dvije naušnice naziva „Puž“ i „Lignja“ – koketira s organskom apstrakcijom, evocira prirodu u metalu. Maja Sorić kombinira tehnike na ogrlici „Razigranost“ i ispreplitanjem srebrnih niti u tvori fitomorfne forme u savitljivom metalu. Broš „Iskorak“ izrađuje lijevajući epoksidnu smolu u koju stavlja pozlaćeni srebrni list, a ogrlicu „Rupice i točkice“ koncipira kao bipolarnu kompoziciju kojom suprotstavlja dvodimenzionalnost krugova (rupica) izrezanih u tankom srebrnom limu, trodimenzionalnosti šupljih srebrnih kugli (točkica) na čvrstoj žici.

Željezara

Suzana Jagar Vrkić nas brošem „Plamene zore“ vraća u neka bivša vremena, kada su mladi radnici zorom biciklom dolazili na posao u željezaru gdje su s tisućama drugih opsluživali visoke peći. Naslov rada je inspiriran pjesmom „Maljčiki“ autora Vlade Divjana (VIS Idoli), onovremenom glazbenom kritikom socijalističkog društva. Sam broš figurativno prikazuje tvorničke dimnjake izrađene od patiniranog bakra i čelika. Stjepan Balja u svoj broš od srebra ugrađuje komadić šljake iz visoke peći sisačke željezare, predstavlja nam apstraktni objekt bez imena kombinirajući za svoj opus karakteristični titan i srebro, dok „Igrom“ u apstraktnoj dvodimenzionalnoj formi,isprepliće bakar i srebrnu leguru. Eta Linčir u srebru izrađuje „Kran“, narukvicu-skulpturu koja u raznim položajima podsjeća na kran dizalice. Srebrnim segmentima i valjcima od pirita tvori narukvicu „Gusjenica“ koja evocira lančani pogon teških građevinskih ili vojnih vozila. Prsten „Most“ je pak suodnos dvije srebrne plohe povezane srebrnim „cijevima“ pod kutovima koji podsjećaju na rešetkastu konstrukciju metalnih mostova za koje su se dijelovi izrađivali u Željezari Sisak. Rea Boschi Gogolja formom i odabirom materijala u grupi „Perika i naušnice“ izrađenoj od željezne žice iskazuje hommagefeminističkom pokretu u 20. stoljeću, posvećenom borbi žena za izjednačavanje prava radnica u industriji. Božica Petković se bavi tehnologijom: radom „Taljenje“ nam želi skrenuti pažnju na promjenu oblika, na prijelaz u novo stanje kako bi se postiglo nešto bolje, ljepše ili svrsishodnije. Drugim radom pod nazivom „Cijev“ promišlja formu jednog banalnog objekta, koji je u većim sistemima i konstrukcijama često od vitalnog značaja. Zdravka Radić predstavlja kolekciju lijevanog srebrnog prstenja „Industrial rings“, ogoljene, sirove i jednostavne forme inspirirane vijcima i teškoindustrijskim dizajnom. Objektom „Maska varioca“, ukrašenim jetkanim cvjetnim uresima, umjetnica Ines Delač romantizira posao zavarivača. Andrea Krušelj u maniri distopijskog futurizma kreira ogrlicu „Zaštita za oči“ parafrazirajući zaštitnu radnu opremu lišenu praktične namjene. Prsten „Šelna“ iste autorice oblikom podsjeća na uporabni predmet, ali mu odabir materijala ograničava temporalnu dimenziju: prsten je izrađen od srebra i kristaliziranog eteričnog ulja koje simulira kamen, a koje će nakon nekog vremena, hlapljenjem neprimjetno nestati iz kompozicije. Carlos Ignacio Bellante prstenom „Van uporabe“, lepršavom kompozicijom od savijenog lima, odbačene vilice i zupčanika iz satnog mehanizma, želi gledatelja podsjetiti na rad i na strojeve koji su se nekoć koristili u pogonima željezare. Karlo Gross kritički promišlja današnje društvo i cijelu situaciju sa željezarom. Tri prstena pod nazivom „Galvanski članak – jubilarna nagrada za 5, 10 i 15 godina rada u Željezari Sisak“, razlikuju se po veličini ovisno o dužini radnog staža za koji se dodjeljuju. No, sva tri nose istu poruku koju ću prenijeti riječima autora: „I dogodila se kemija između njih – rečenica je koja obično označava dobru vijest. Lijepa priča o interakciji između dvoje ljudi, dva subjekta. Tako i između dva različita metala u elektro-kemijskoj reakciji nastaje struja, i ta struja pokreće sve oko nas kada je kontrolirana. No kemija u vezi koja nije kontrolirana može krenuti u drugom smjeru i kemija između željeza i srebra galvanskim procesom na kraju završava uništenjem jednog. Sisačka željezara je nekad bila dijamant grada Siska, u mojem prstenu željezni element zamjenjuje dijamant. S vremenom Željezara oksidira i željezo oksidira, uništava se i s vremenom dezintegrira. Pobjeđuje jači, takozvani plemeniti. Pirova pobjeda, jer bez jednog elementa ni drugi nema smisao.“

Park skulptura

Smiljka Franjić izrađuje kompoziciju „Laka savitljiva konstrukcija“ koja se sastoji od narukvice, prstena i naušnica. Osnovnu inspiraciju pronalazi u radovima Parka skulptura i cijevi – najpopularnijem proizvodu iz asortimana Željezare Sisak. Smiljka izrađuje seriju skulpturalnog nakita jednostavnih oblika. Izrezuje pravokutni lim i njegovim savijanjem oblikuje formu narukvice koju ukrašava patiniranim cijevima različitih dimenzija. Tamne cijevi asociraju na postupak proizvodnje, trenutak nakon što je metal naglo ohlađen i lišen sjaja koji ga čini privlačnim. Kao kontrast, tu je tijelo narukvice: čisto i blistavo. Prsten ima lepršavu formu, kontradiktornu uobičajenoj percepciji metala. Ukrašen je cijevima različitih promjera koje su provučene jedna kroz drugu. U naušnicama simplificira formu: limeni pravokutnik reže po sredini i savija prema gore i dolje od centra. Naglašava kontrast gornjeg dijela koji je sjajan (i stoji bliže uhu) i donjeg koji je uvučen, taman i ukrašen cijevima. Davor Šuk izrađuje dva svijećnjaka; jedan od starih komada čeličnih cijevi, možda čak izlivenih u Željezari Sisak, te drugi od savijanog čeličnog lima koji formom podsjeća na skulpture Vere Fischer. Prsten i broš „Sfere“ Sonje Turner Fegić nastali su istraživanjem Parka skulptura,  kao inspiracija i mala sinteza raznih autora, dio igre sa sfernim oblicima koji naglašavaju kontrast svijetla i sjene.

Grad

Ljiljana Fabijanić oblikuje skulpturu bez naziva; u paljenu drvenu sferu zabija ručno kovane čavle, sukobljavajući na taj način komplementarne materijale: meko-drvo/šuma i tvrdo-metal/industrija. Sljubljeni kontrasti tvore novu životnu cjelinu oblikom, bojom i teksturom. Kompozicija „Tur“ nastala je recikliranjem odbačenih, željeznih elemenata stroja koji rekombinacijom tvore nove  životne elemente. Novonastala kombinacija podsjeća na izumrlo govedo Tur po kojem je ime dobio i Turopoljski kraj. Krdo krasi snaga, stabilnost i pokretljivost , a objekte je moguće rekombinirati na bezbroj načina. Zlatko Odrčić mjedenom narukvicom „Siscia-Sisak“, odaje počast tvrđavi i gradu. On gradi svoju narukvicu elementima antičke fibule u kombinaciji sa elementima tipičnim za industriju, ukazujući time na višestoljetnu sisačku tradiciju obrade metala. Julijana Ozimec Rodić nam privjeskom „Crno srce“ od srebra i turmalina želi ukazati na koncentrat trenutnih pritisaka kojima smo izloženi. Crno srce korelira s percepcijom tehnike kao alienizirajući element u ljudskoj suvremenosti. Broš „Leptir, dim i zlatne kočije“ umjetnice Sabine Kolonić vodi nas u fantastični svijet gdje se susreću sisačka legenda o zlatnoj kočiji s dimnjacima rafinerije i čeličnim cijevima željezare. Svi ti elementi zajedno tvorepriču ispisanu udarcima čekića, potezima turpije, plamenom vatre – umjetnošću metala istkanu entuzijazmom vizije koju je htjela prenijeti Sisku: leptir sa zlatne kočije, skinut s krune sa zadatkom čuvara, obojati će sve u zlato.

Elizabeta Wagner

---

Likovna kolonija je pod geslom “nije kultura izvan udruženog rada” putem natječaja iz Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije i HDLU-a okupljala najprije akademske slikare, zatim i kipare u proljetnoj i ljetnoj sesiji, a oni su uz pomoć radnika imali obavezu napraviti dva rada i ostaviti ih Željezari.

Naša izložba je tematska, fokusirana na industriju i metal, a promišljanje postojećih skulptura iz Capraga je ostavljeno kao osobni izbor umjetnicima. Željela sam da umjetnici sami donesu odluku hoće li se svojim djelom referirati na samu željezaru, proces obrade metala, povijest grada ili pak reinterpretirati postojeće produkte Likovnih kolonija s kojima ova izložba dijeli osnovni motiv i inspiraciju, viziju zajedništva tvorničkog i umjetničkog rada u novom društvenom, ekonomskom i umjetničkom kontekstu. Unatoč lošim uvjetima, epidemiji Covid-19 i potresu u Zagrebu gdje se nalazi većina ateljea i radionica, odaziv umjetnika na natječaj za izložbu je bio iznimno velik, pa sam ih podijelila u četiri grupe: Metal / Željezara / Grad / Park skulptura

iz teksta Elizabete Wagner

Autori

Andrea Rosandić // Andreja Krušelj // Božica Petković // Carlos Ignacio Bellante // Davor Šuk // Dunja Naerlović // Eta Linčir // Eva Lumezi // Julijana Rodić Ozimec // Karlo Gross // Lazer Rok Lumezi // Ljiljana Fabijanić // Mario Beusan // Petra Podnarčuk // Rea Boschi // Sabina Kolonić // Smiljka Franjić // Sonja Turner Fegić // Stjepan Balja // Suzana Jagar Vrkić // Zdravka Radić // Zlatko Odrčić

---

Andrea Rosandić

Rođena je 1964. godine u Zagrebu.Godine 1984. završila je školu za medicinskog stručnog radnika u struci dentalnog tehničara, stekavši u dentalnoj protetici iskustvo u radu sa raznim materijalima-metalom, plemenitim kovinama, porculanom, akrilatima i dr.. Zbog sklonosti prema kreativnom izražavanju 2010.god. završava tečaj “Majstorsaka školica” u Otvorenom ateljeu Lumezi kod Lazara Rok Lumezija u Zagrebu.Izlaže od 2011.god. i od tada je sudjelovala na jedanaest skupnih i na jednoj samostalnoj izložbi u Zagrebu, Celju, Zaprešiću, Križevcima i Zadru. Članica je ULUPUH-a. Živi i radi u Zagrebu.

---

Andreja Krušelj

Andreja Krušelj slikarska je dizajnerica, oblikovateljica suvremenog nakita i educirani WB bodypainter. Sudjeluje na likovnim radionicama, sajmovima kreativnosti, izložbama HLD-a Centra za kulturu Maksimir i ULUPUH-a. Surađuje s modnim brendom Blau-Line. Radi u alternativnim materijalima,
metalu i različitim medijima.

---

Božica Petković

Božica Petković rođena je 1966. godine u Zagrebu. Završila je školu Kultura i umjetnost, smjer novinarstvo u Križevcima. Oblikovanje nakita u srebru učila je u Otvorenom atelijeu Lumezi 2011. godine, a Program za dizajn i oblikovanje suvremenog nakita završava 2012. godine u POU Zagreb. Izlagala je na šest skupnih izložbi i sajmova te jednoj samostalnoj.

---

Carlos Ignacio Bellante

Van uporabe, prsten

Godina izrade 2020.
Dimenzije rada: 8 x 11 x 6.5 cm
Materijal, tehnika: Satni zupčanici, drška antikne vilice, mjed; piljenje, lotanje, patiniranje

Rođen 1969. g. u La Plati u Argentini gdje je pohađao Srednju industrijsko-tehničku školu. Od 2000. živi i radi u Zagrebu. Član ULUPUH-a od 2017. g.

---

Davor Šuk

Davor Šuk rođen je 1963.u Zagrebu. Godine 1982. završio je školovanje na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu na odjelu za obradu kovina. Nakon završenog školovanja kreira i izrađuje nakit i predmete od plemenitih kovina, prvo u radionici gospođe Aranke Njirić-Varga, a nakon dvije godine organizira samostalnu radionicu. Od 2007. godine voditelj je radionice za izradu umjetničkog nakita u Centru za kulturu Pučkog otvorenog učilišta Zagreb. Član je ULUPUH-a, i HZSU-a. Sudjeluje na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi I radi u Zagrebu

---

Dunja Naerlović

PR2005-1

Godina izrade: 2020
Dimenzije rada: 165x40mm
Materijal, tehnika: mjed, čelik

Rođena 1987.g. / magistra inženjerka arhitekture i urbanizma / od 2006.g. bavi se izradom konceptualnog umjetničkog nakita i sudjeluje u nizu skupnih inozemnih i domaćih izložbi / od 2016.g. član ulupuh-a / 2019. dobitnica ulupuhove nagrade za najboljeg mladog umjetnika / živi i radi u Zagrebu

---

Eta Linčir

Rođena je 1968.u Splitu. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu. Nekoliko godina radi u Otvorenom ateljeu Lumezi a od 2004. godine u svom ateljeu na Visu. Izlagala je na petnaestak skupnih i dvije samostalne izložbe.
Članica je ULUPUH-a i HZSU-a

---

Eva Lumezi

Rođena u Zagrebu 1976. g. Stalna suradnica Otvorenog ateliera Lumezi od 1996. g. Članica Ulupuha i HZSU.

---

Ines Delač

Objekt – maska varioca

Godina izrade: 2020.
Dimenzije rada: 11×6,5×2.5 cm
Materijala, tehnika: Mjed, pleksiglas. Jetkano, zakivano

Ines Delač je rođena 1959. u Zagrebu. Završila je tečaj izrade umjetničkog nakita kod prof. Šuk Davora 2009. g. Sudjelovala je na 17 zajedničkih izložbi i umjetničkih sajmova

---

Julijana Rodić Ozimec

Crno srce

Godina izrade: 2020
Dimenzije rada: 30 x 78 x 20 mm
Materijal, tehnika: turmalin, srebro

---

Karlo Gross

Galvanski članak – jubilarna nagrada za 5,10 i 15 godina rada u Željezari Sisak

Godina izrade: 2020
Dimenzije rada: 2x2x2,5cm 2x2x2,5cm 3x3x3cm
Materijal, tehnika: srebro, željezo

Akademski kipar i medaljer, Karlo Gross rođen je 16.12.1978. godine u Zagrebu. Godine 1997. završava ŠPUD u Zagrebu, Odjel za dizajn metala. Godine 1998. Upisuje Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, kiparski odsjek. Diplomira 2005. na usmjerenju Mala plastika i medaljerstvo, pod mentorstvom prof. Damira Mataušića. Od 2009.član je ULUPUH-a. Od 2016. član je žirija godišnje izložbe „Minijature“ u Zaprešiću. Izlagao je na 4 samostalne izložbe (Zagreb, Osijek, Zaprešić) i sudjelovao na četrdesetak specijaliziranih izložbi medaljerstva, male plastike i nakita u Hrvatskoj i u svijetu. Stalni je sudionik pozivnih natječaja za izradu kovanica i kovanog novca Hrvatske narodne banke i Hrvatskog novčarskog zavoda i suradnik Ljevaonice ALU na kiparskim projektima. Živi u Zagrebu.

---

Lazer Rok Lumezi

Rođen u Skadru 02.02.1945; od ranog djetinjstva živi u Zagrebu. Diplomirao pravo 1971. i paralelno uči i usavršava zlatarski i ligranski zanat. Od 1980. profesionalno se posvećuje izradi unikatnog nakita, restauriranju te izradi replika originalnog tradicijskog nakita i elemenata nošnje kao suradnik Hrvatskog Restauratorskog zavoda. Izlaže od 1983. g. i otada sudjeluje na 50ak samostalnih i skupnih izložbi. Član je ULUPUH-a, HDLU-a, Hrvatske Zajednice Samostalnih Umjetnika i Matice Hrvatske. 1996.g. osnovao je “ Otvoreni Atelier Lumezi”, u Zagrebu, u kojem zainteresirane podučava tradicionalnim i modernim tehnikama oblikovanja nakita i organizira izložbe priznatih autora iz Hrvatske i Europe kao i mladim početnicima – entuzijastima s kojima zajednički izlaže pišući i – predgovore.

---

Ljiljana Fabijanić

Rođena je 1951. g. u Daruvaru. Diplomirala je na Višoj grafičkoj školi i Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Oblikovanje u srebru učila je u radionici Lazera Roka Lumezija. Godine 2005. pohađala je studij akta na Scuola Libera del Nudo pri Accademia di Belle Arti u Fizenci (Italija). Godine 2011. stipendirana je od “Fondazione Arnaldo Pomodoro” u školi za umjetničko oblikovanje metala (Centro T.A.M. – Trattamento Artistico dei Metalli) u Pietrarubbi (Italija). Osim što radi u metalu, crta i slika. Izlagala je u Hrvatskoj i van Hrvatske. Živi i radi u Zagrebu.

---

Maja Sorić

Rođena je u Hrvatskoj 1953. godine. Živjela je i obrazovala se u Hrvatskoj, ex Jugoslaviji, SAD, Egiptu, Tanzaniji. Od 1980 godine djeluje kao samostalna umjetnica, slikarica i oblikovateljica nakita. Izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj, SAD, Bliskom Istoku, Europi i Africi. Član je ULUPUH-a, ZUH.

---

Mario Beusan

Mario Beusan (1944.,Zagreb) V Gimnazija u Zagrebu, diplomirao i magistrirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon diplome magisterija zapošljava se na Arhitektonskom fakultetu. Uz pedagošku i znanstvenu djelatnost sustavno se bavi projektantskim radom. Od 1973.g. bavi se oblikovanjem izložba i stalnih postava muzeja. Od 1968.g. bavi se umjetničkim oblikovanjem emajla. Kao član ULUPUH-a izlagao je svoje radove na brojnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu. Dobitnik je nagrade na VI. Biennale Internationale de l’Emaill u Limogesu 1982. g. Godine 2008. objavljuje monografiju “Suvremeni umjetnički nakit u Hrvatskoj“. Članstva: UHA, DAZ, ULUPUH, DPUH, Matica hrvatska. Radi i živi u Zagrebu.

---

Petra Podnarčuk

Petra Podnarčuk izrađuje suvremeni umjetnički nakit od (ne)plemenitih kovina u kombinaciji sa alternativnim materijalima. Sudjeluje na mnogobrojnim skupnim žiriranim izložbama u inozemstvu i Hrvatskoj. Dobitnica je priznanja “Certi cate of Excellence” (2014.) i “Merit Award” (2019.) od Arts&Crafts Design Award. Član je ULUPUH-a i HZSU-a. Živi i radi u Zagrebu.

---

Rea Boschi Gogolja

Perika i naušnice

Godina izrade 2013-2020
Dimenzije rada: 30cmx30cmx24cm, 7cmx4cm 2 kom
Materijal, tehnika: željezna paljena žica i željezna žica, kombinirana tehnika

Rea Boschi Gogolja rođena u Zagrebu. Maturirala na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu 1986. Diplomirala 1993. na Akademiju likovnih umjetnosti u klasi prof. Poljana. Završila poslijediplomski studij za konzervaciju i restauraciju u Fondaciji Abegg u Švicarskoj 1996. Studijski boravila u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Austriji, Švicarskoj, Sloveniji, Grčkoj i SAD. Sudjelovala na više tuzemnih i inozenmih stručnih kongresa, simpozija i izložbi. Od 1996. vodi vlastiti Atelier Boschi za izradu umjetničkih predmeta (skulptura, slika, crteža, grafika, unikatnog nakita i modnog pribora), te konzervaciju i restrauraciju umjetnina u Zagrebu. Nominirana je za Dizajnera godine 2002, od Udruženja nakitara SAD-a. Član je ULUPUH-a, HDLU-a, HZSU-a, JWA-a i AIC-a.

---

Sabina Kolonić

Leptir,dim i zlatne kočije broš

Godina izrade: 2020.
Dimenzije rada cca14x1.5×1 cm
Materijal, tehnika: mjed, piljenje, turpijanje, savijanje, lotanje, poliranje (ručno
oblikovanje metala klasičnim zlatarskim tehnikama)

Dizajnom, modom i umjetnošću bavi se od rane mladosti. Godine 2001. počinje dizajnirati i izrađivati nakit. Obrazuje se u Zagrebu (HR) i Firenci (IT). 2015. godine nominirana je i ulazi u uži izbor za nagradu „Arts & Crafts Design Award“, dobiva priznanje, Certi kat uspješnosti, za svoj stvaralački opus. Izlagala je samostalno na dvije, te sudjelovala na više od 30 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu, stvara u ateljeu ANIBAS

---

Smiljka Franjić

Rođena je 1963. godine u Zagrebu. Diplomirala je pedagogijske znanosti (smjer razredna nastava) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1984. godine. Pod vodstvom akademskog slikara Zoltana Novaka 2001. godine završila je autorsku školu slikanja “Agora”, a 2007. godine tečaj oblikovanja srebra u Otvorenom atelijeru Lumezi. Članica je ULUPUH-ove Sekcije za oblikovanje plemenitih kovina i umjetničkog nakita te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Sudjelovala je na tridesetak skupnih
izložbi u zemlji i inozemstvu te nekoliko samostalnih. Živi i radi u Zagrebu.

---

Sonja Turner Fegić

SONJA TURNER FEGIĆ rođena je 1963. godine u Zagrebu, gdje se školuje i dugi niz godina radi u fotografii i grafikom dizajnu. U Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu pod vodstvom mentora Davora Šuka stiče zvanje dizajner suvremenog nakita, a radom i daljnjom izobrazbom nastavlja kroz napredne radionice u školi za moderan nakit u Firenci. Svoje radove izlagala je na više skupnih izložaba. Član ulupuha od 2018. Živi i radi u Velikoj Gorici.

---

Stjepan Balja

Stjepan Balja, rođen 1.1.1940. Bavi se izradom nakita od 1957. g. 1993. godine u statusu slobodnog likovnog umjetnika na području primjenjene umjetnosti. Do sada 58 samostalnih izložbi, 1 revija nakita, više od 150 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

Suzana Jagar Vrkić

Plamene zore

Godina izrade: 2020
Dimenzije rada: 12,5x5x2cm
Materijal, tehnika: Patinirani bakar i čelik

Suzana Jagar-Vrkić, rođena 1970. u Zagrebu, izradom nakita bavi se još od studentskih dana. 1999. g. otvara galeriju „Lapis“ u Tkalčićevoj ulici 32 u Zagrebu, u kojoj radi do danas. 2006. g. završava tečaj izrade umjetničkog nakita kod Lazera Lumezija u „Otvorenom atelieru Lumezi“ u Tkalčićevoj 53, Zagreb. 2013. g. završava program za oblikovanje suvremenog nakita u Pučkom otvorenom učilištu kod Davora Šuka.

Zdravka Radić

Industrial rings

Godina izrade: 2017
Dimenzije rada: 15x200mm (4 kom)
Materijal, tehnika: srebro, izrada u vosku, lijevanje

Zdravka Radić, umjetnica iz Rijeke, autorica je Zizou nakita. Živi i djeluje u Zagrebu. Njen nakit Inspiriran je prirodom i geometrijskim oblicima te kao takav suvremen i nosiv u svim prilikama, prepoznatljivog stila u osebujnoj i drugačijoj jednostavnosti. Članica je HZSU i ULUPUHA. Sudjelovala na 15 zajedničkih izložbi.

---

Zlatko Odrčić

Siscia-Sisak

Godina izrade: 2020.
Dimenzije rada: 90x65mm
Materijal, tehnika: mjed, kombinirana

Rođen je 1951. godine u Velikoj Gorici. U Zagrebu je završio petogodišnju Školu primjenjenih umjetnosti, Odjel za obradu metala u klasi prof. Hrvoja Ljubića. Od 1972. godine radi kao dizajner u Radionici primjenjenih umjetnosti. Tijekom godina samostalno i timski realizira brojne projekte i surađuje s mnogim eminentnim autorima. Bavi se kreiranjem i izradom umjetničkog unikatnog nakita, plitkih reljefa, medalja, plaketa te skulptura komornog formata. Uz to slika, izrađuje suvenire i arheološke replike, restaurira srebrne i zlatne starine, ilustrira knjige. Dobitnik je nagrada i priznanja za suvenire, a nakit mu je osim na izložbama bio prikazan i na nekoliko modnih revija. Sudjelovao je na 65 skupne izložbe te imao 13 samostalnih izlaganja. Član je ULUPUH-a od 1999. godine.