09/06/09 - 30/06/09
Svetlana Novaković / Igra
izložba postavljena u prostoru Matice hrvatske ogranak Sisak
Mali vodič kroz izložbu:
Igra
Razmišljajući o igri kao ideji, duhovnom i nematerijalnom, onome što je prethodilo vizualnom opredmećenju ovih ‘igrom oblikovanih kompozicija’, uhvatila sam se u koštac s vlastitim slijedom misli koji je, što sam više razmišljala, više gubio svoju konkretnost. Dobivao je svoj vlastiti ritam. Nesvjesno, igra misli i asocijacija je sama počela. Tako je postalo neizbježno da i ovaj tekst postane čista igra riječi. Nije mi namjera opisivati ili interpretirati, već tek uvesti vas kao promatrača u ležerni i uvijek nepredvidljivi svijet likovnosti.
‘Na početku je kao i na kraju: samo trajanje.’
Nevidljiva energetska nit utkana je u proces nastajanja. Tražiti svoj vlastiti put. Pobjeći od očekivanog i predvidljivog. Djeca. Dječji govor. Dječji lik kao predložak. Predmeti igre i njihovi oblici. Domišljene forme. Iščekivanje neobičnog događaja. Strah i uzbuđenje. Nepoznati cilj i neočekivani rezultat.
Ovladavanje tehničkim mogućnostima. Nadmudriti ograničenja tehnike. Potpuna sloboda u korištenju materijala, boja i oblika. Neprestani rad vodi do neslućenih saznanja. Spontanost i eksperiment. Crtanje, zatim rezanje predloška. Otpor i taktilnost površine. Lijepljenje. Gužvanje. Trganje. Bojanje. Otisak.
Mogućnosti plohe. Ploha kao mjesto gdje se susreću prostor i volumen. Hoće li ploha biti velika-mala, uska-široka, tvrda-meka, ravna-zaobljena, oštrih-blagih bridova, probušena, šupljikava, izlomljena, nabrana? Različiti pritisci matrice, na papiru ostavljaju iznenađujuće efekte. Nastaju ‘prazni’ prostori među plohama. To su prozori mašte.
Naizgled neodržive ravnoteže imaju smisla.
Mogućnosti boje. Čista boja. Nestašna boja. Bježi van rubova pripadajuće joj plohe. Igranje toplim-hladnim, bližim-daljim. Želja da boja bude vesela, blaga, snena, snažna, da odmara, da je pomalo tajanstvena, da je poticajna.
Mogućnosti ritma. Razmišljati apstraktno. Svijet kvadrata i krugova utopljen u organički fluid. Kako prenijeti u radove ritam dječje igre? Dječjeg mišljenja? Težnja raznolikosti. Suglasja se sama stvaraju. Pregibi linija postaju zavoji misli. Prepustiti se oblicima i bojama. Stvoriti subjektivni ritam slučajnosti. Likovnim ritmom elemenata proizvesti zvuk u mislima promatrača.
Mogućnosti teksture. Tekstura je nadrealna. Priziva iluziju. Ona tek aludira na nešto. Vizualna varka.
Hrapavost pijeska uzrokuje zastajkivanje boje. Vidljivi potezi kista trag su unutrašnje geste. Valovitost površine kartona unosi nemir u pravilnost oblika.
Mrlje nisu greške. One su zbirna utočišta energije.
Mogućnosti kompozicije. Pravokutni okviri tek su pravilni držači likovnog eksperimenta. Isječci ‘drugačije stvarnosti’. Pogledi variraju, čas su blizu, čas daleko, ali imaju čvrstu tendenciju frontalnom. Radovi su izravni izazov promatraču. Očišta su prilagođena dječjem pogledu na svijet. Treba se prisjetiti. Kontrasti bljeskaju i trepere. Skrivene horizontale, vertikale i dijagonale usmjeravaju pogled. Sugeriraju igru.
Nema tvrdih definicija. Tek sugestije i iznenađenja.
Ova likovna igra ne da se lako ‘rasplesti riječima’.
Ona traži misaone energije, komunikaciju i prepuštanje.
Alma Trauber
