08/05/06 - 02/06/06

Zlatko Modrić/ Slike

Osnovna odlika slikarske poetike Zlatka Modrića jest nepokolebljivo uvjerenje kako je njegov slikogradbeni postupak oblik i vid duhovne komunikacije. Za Modrića slikanje nije ni traženje mimezisa niti naznačavanje jednoznačnih asocijacija nego sustavan pokušaj iznalaženja vizualnog govora koji je gotovo nemoguće pretočiti u riječi.

Ova izložba koja ujedinjuje nekoliko ciklusa njegovih prethodnih atelierskih istraživanja logičan je, ali povremeno i polemičan izdanak njegovih prethodnih ostvarenja u kojima se je možda i mijenjao način, ali ne i razlog oličavanja. Upravo stoga vrijedi se podsjetiti kako je riječ o diplomantu zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti (1994.) iz klase profesora Đure Sedera koji je svoju slikarsku osobnost prvotno iskazao prihvativši izazov tradicionalnog motiva krajolika. No već na izmaku prošlog tisućljeća, za izložbu u velikogoričkoj galeriji Galženica, odabrao je primjeren naziv ‘Unutrašnji prostor’ koji s pravom ukazuje na odrješiti otklon od fizičkog prema metafizičkom. Sve daljnje Modrićeve stvaralačke putanje bogato će baštiniti plodove takve stvaralačke odluke. Izložbe ostvarene u ovom tisućljeću obilježene su raspolućenošću težnje prikaza kretanja, ali i prepoznatljive artikulacije plastičkog znaka odnosno čvrstim uvjerenjem kako slika predstavlja psihoemocionalnu strukturu što paradigmatski dolazi do izražaja u figurativnim sklopovima (pod)ciklusa ‘Dan za danom’.

Upravo stoga se Modrić ne odlučuje na morfološku uniformnost nego se predstavlja s nekoliko stilskih inačica. Kao dominantni plastički motiv ističu se prikazi isprepletenih oprostorenih cijevi koje stvaraju zaigrani prostorni ornament koji rijetko poprima rigidnu preglednost srodnih neogeometričarskih rješenja. Ipak, u najčešćem broju ovom prilkom predstavljenih stvaralačkih putanja sučeljavamo se s karakterističnom dvojnošću asocijacija na tjelesnost i kriptografskih prikaza duhovnih procesa. Spomenuta usloženost nakane i slikarske realizacije predstavlja ujedno najsnažniji ulog Modrićeve umjetničke samosvojnosti ali i otegotnu okolnost u postizanju dosluha sa širom publikom.

Možemo dakle zaključiti kako su i nadalje Modrićeve slikarske putanje prvenstveno obilježene iznalaženjem osobne slikarske istine.

Darko Glavan