25/10/17 - 18/11/17
Ante Rašić / Intermezzo
Jedinu vezu Ante Rašića sa Siskom čini njegova skulptura Govornik stvorena 1984. na Likovnoj koloniji Željezare Sisak i postavljena u sisačkom Parku skulptura. Odgovarajući na poziv za izložbu u Galeriji Striegl, umjetnik se ne odlučuje na pojedinačno izlaganje nekog od ciklusa koji čine njegovu plodonosnu karijeru; s pravom mu se činilo da će osamljeni ciklus — u sredini bez spoznaje o njegovu umjetničkom putu, postignućima i plastičkim problemima na koje je usredotočen — neshvaćeno „visjeti u zraku“. Zato podastire „komprimiran“ pregled karijere, subjektivan odabir radova stvorenih od 1984. do danas. Stožerne punktove koji očituju njegove stvaralačke preokupacije, promišljanja u određenim problemskim razdobljima, Rašić dokumentira skulpturom, fotografijom, maketom — instalacijom zamišljene izložbe, videom, ali pritom ambiciozno istražuje i kako u multidisciplinarnu postavu funkcioniraju različitosti što ih u nj unose radovi iz različitih faza: postmodernističke dekonstrukcije čvrste kiparske forme uvođenjem novih tehnoloških i prostornih mogućnosti, elementi eklekticizma, kič estetike i estetike reprezentativnosti u kreiranju artefakta.
U devet metara visokom Hrvatskom Apoksiomenu, napučenom istim zrcalima, kipar je pronašao oblikovna sredstva kojima na najdjelotvorniji način posreduje između vlastitih stvaralačkih iznašašća (objekata), prostora, njegove arhitekture, svjetlosti u prostoru i svega ostalog u njemu te odzivne (responzivne) okoline. Rašićeva zrcala izuzetno su zanimljiv i jedinstven primjer efektne i učinkovite uporabe predmeta visokoserijskoga industrijskog dizajna. Rašiću su u fokusu čimbenik kinetičkog, moment promjenjivog, ustrajavanje na motriteljevoj suradnji i stvaralačkom sudioništvu. Zrcala se rotiraju u svim smjerovima te odsjajima i odbljescima poput svjetlosnih signala dinamiziraju i beskonačno umnožavaju ambijent u kojem je djelo postavljeno, stvarajući zapanjujuće efekte, ali i vizualno obogaćuju i sam objekt. U svojoj fenomenološkoj nazočnosti objekt nije zatvoren u sebe, nego je spreman na komunikaciju, sa svakim i svime u ambijentu, posebice s motriteljevim tijelom u pokretu pred njim. (Ivica Župan)
