03/04/14 - 03/05/14

Zdenka Pozaić / U znaku križa

Izložba jedne od istaknutih suvremenih hrvatskih grafičarki Zdenke Pozaić pod nazivom “U znaku križa” donosi u Sisak izbor iz sadržajno zaokruženog ciklusa radova “Znak K 33 ” koji predstavljaju specifično autoričino viđenje teme križa kroz 33 kompozicije kao Kristovih 33 zemaljskih godina, te izbor od tri kompozicije koje se oslanjaju na kršćansku ikonografiju Pasije, i Uskrsnuća. Međutim, interpretacija radova Zdenke Pozaić proteže se ”van isključivog iščitavanja unutar kršćanske ikonografije već radovi ukazuju na mogućnost i šireg razumijevanja križa: kao kozmičkoga znaka, te takvoga, kao jednog od temeljnih među četiri glavna simbola svijeta, koji kroz svoja dva ukrižena pravca, horizontalu i vertikalu, predočuje odnose i mjerila univerzuma – kategorije vremena i prostora, kao i dinamiku kretanja, tako nudeći širu spoznaju zbilje.”

Ovaj izložbeni projekt Gradske galerije Striegl ima za cilj ima predstavljanje recentnog ciklusa radova koji kroz suvremeni likovni izričaj problematiziraju i kontekstualiziraju granične mogućnosti grafičkog medija te je njihova izložbena prezentacija u tom smislu prilog uvidu u različitost umjetničkih tendencija unutar hrvatske grafičke scene te rasvjetljavanje pozicija koje zauzimaju tradicionalni mediji unutar suvremene umjetničke scene.

///

Zdenka Pozaić rođena je 15. studenog 1940. godine u Čazmi.
Završila je Školu za primijenjenu umjetnost u Zagrebu (Grafički odjel), a diplomirala na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (Grafički odjel), na kojoj je 1968. godine završila i Specijalku za grafiku kod Marijana Detonija.
Održala je 50 samostalnih izložbi i sudjelovala na više od 300 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Dobitnica je više nagrada za grafiku i ex-libris. Nagrađena je Odličjem Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
Objavila je 6 pjesničko-grafičkih mapa i 38 naslova u BIBLIOTECI RIJEČ I SLIKA. Pokrenula je BIBLIOTEKU DUB (Marko Marulić, Ivo Vojnović), BIBLIOTEKU PJESNICI (izbor iz češke, talijanske i hrvatske poezije 20. stoljeća, Dragutin Tadijanović), BIBLIOTEKU PJESNIK (Vaclav Havel, Antun Šoljan, Vladimir Holan) i BIBLIOTEKU KAJDANKA (Chopin, Liszt, Wagner).
2012. godine objavljena joj je monografija (autori Iva Körbler i Tonko Maroević) u nakladi Art magazina Kontura.

///

Ja živim u kruzima koji se šire,
i njima sve više obuhvatit žudim.
Ja možda i neću polučit zadnji,
konačni krug, no ja se trudim.

Ja kružim i kružim okolo Boga,
tog prastarog tornja, već tisuće ljeta,
i ne znam još, jesam li sokol il vihor,
il velika pjesma ovoga svijeta.

(Rainer Maria Rilke, Ja živim u kruzima koji se šire, prijevod D. Cesarića)

Poznavajući opus Zdenke Pozaić, bilo bi zasigurno kontemplativno umjetničko iskustvo vidjeti njenu vizualnu interpretaciju slavnih Rilkeovih stihova. I doista, ima nečeg istovremeno proročanskog i osvješćujućeg u ovim glasovitim, gotovo već ‘klasičnim’ stihovima koji predosjećaju novo i prijelomno doba, a isti taj amalgam osjećaja i ekspresija nalazimo i u ciklusu od tridesettri Znaka, autoričine tridesettri umjetničke vizije križa. Povijest vizualne i likovne interpretacije križa, i kao znaka i kao simbola, povezuje nas s dalekim kontinuitetom ljudskog postojanja i kolektivnom potrebom za uspostavljanjem i održavanjem veze s božanskim, nadzemaljskim, metafizičkim potvrdama i objašnjenjima života. Križ u svojoj oblikovnoj sublimiranosti nosi arhetipske poruke koje oduvijek povezuju i isprepliću život i smrt. Upravo taj moment međuprožetosti života i smrti, fluida koji upravlja elementarnim česticama, nevidljivih i neizrecivih uvjetovanosti svih vanjskih manifestacija sastavni je dio ritmova, tekstura i tonskih slojevitosti svakog pojedinog Znaka.

Gledano iz konteksta kršćanske ikonografije, križevi Zdenke Pozaić interpretiraju formu latinskog križa ili crux ordinaria, ali na način da se kroz svoju brojčano simboličnu predodređenost ciklusa u znaku broja tridesettri (Kristove zemaljske godine), svedenost na stiliziranu sugestiju znaka, kao i kroz neopterećenost bilo kakvim primijenjenim uvjetom, ostvaruju kao potpuno apstraktni znakovi. Oni su u tom smislu osolobođeni isključivo religiozne ‘poruke križa’ već se protežu u znak univerzalnog umjetničkog glasa, vizualizacije i refleksije duhovnog, unutrašnjeg, podsvjesno oblikovanog i razumijemo ih kao intimne i tihe poruke vanjskom svijetu, izravne poruke svakom od nas. Povodeći se za ‘nutrinom kao pravim izgledom svijeta’ Zdenka Pozaić svoje kompozicije lišava suvišnih narativnih objašnjavanja, uravnoteživanja, već temelji proces rada na impulsu, djeliću osjećaja, ritmu otiska i sušenja boje, težini pritiska ruke. Ne priklanjajući se očekivanom ili predvidljivom, njeni oblici kao i fragmenti prijašnjih nerealiziranih i neopredmećenih cjelina, prihvaćaju izazov nepoznatog cilja i neočekivanog rezultata. Autorica ulazi u suštinu i pri tom nastoji prevladati moguća ograničenja grafičkog medija. Ulazi u polje eksperimenta, suglasja i ispreplitanja medija. Kolaž je rezultat slojevitog građenja kompozicije od grafičkih otisaka koji su u dubokom, ali transparentnom dijalogu s crtežom, strogo kontroliranim i slikanim tragom boje, bilo da se radi o plohi ili mrlji. Nema ničeg drugog u pravokutnom okviru bijelog papira, osim putanja koje usmjeravaju promatračeve misli i očišta u smjeru ‘toka života’ ili kako je Josip Bratulić taj ritam kompozicijskog pružanja znaka-križa simbolički izjednačio s ljudskim godinama ili leđima, gdje sam život nosimo kao križ.

U izložbenoj koncepciji nalaze se i tri samostalne i nezavisne kompozicije: ‘Veronikin rubac’, ‘Krist’ i ‘Zarobljeni anđeo’ u tehnici drvoreza. I upravo te tri kompozicije djeluju kao kohezivni element, onaj prethodno spominjani fluid-pokretač. Iz njih se zrcale ikonografska okrilja i okosnice, ali i oblikovna ishodišta one iste ideje koja pokreće Znakove. Ritam prožimanja nameće se kao uzorak, a uzorak se objavljuje kao otisak, tehnički i motivski gledano. Svaka od ove tri kompozicije je svojevrsni ‘preslik’ unutrašnje vizije, zemaljskih emanacija božanskog – Kristova uprizorenja, istog tog Kristovog lika na koprenastom Veronikinom rupcu i refleksivnog i raskošnog ‘anđela čuvara’ koji pokazuje svoju nemoć unutar duhovno skučenih zemaljskih uvjetovanosti. On zato i jest Zarobljeni anđeo kao što i ruka autorice jest fragilna ruka umjetnice. Umjetnice-istraživačice vlastitih mogućnosti i mogućnosti medija da se vanjskoj stvarnosti doda ona unutarnja.

Zdenka Pozaić još jednom potvrđuje svoj status jedne od najistaknutijih suvremenih hrvatskih grafičarki. Uraslost u grafički medij, ustrajnost na izazovima tradicionalnih grafičkih tehnika, osobeni opus s izraženim predznakom svojstvenosti i okrenutosti autorefleksivnim i intimističkim sferama kao i posvećenost bibliofilskim izdanjima s kojima se trajno utisnula u taj dio hrvatske kulturne baštine, nameće obvezu daljnjih specifičnih valorizacija i interpretacija, ne samo jednog segmenta, već onoga što čini tijelo ovog velikog umjetničkog opusa i naravno, u iščekivanju onoga što će postati rezultati budućih, prihvaćenih izazova.

Alma Trauber

Oznake

• Alma Trauber
• drvorez
• kolaž
• Tonko Maroević
• Zdenka Pozaić