19/09/19 - 30/09/19
Antonio Grgić / Ikonoklazam
Gradska galerija Striegl predstavlja izložbu Antonia Grgića pod nazivom Ikonoklazam koju ćemo za javnost otvoriti 19. 9. 2019., u 19,00 sati u Gradskoj galeriji Striegl.
Antonio Grgić suvremeni je hrvatski umjetnik koji u svom arhitektonskom i umjetničkom djelovanju koristi urbani prostor kao osnovni medij. Njegov glavni interes su prostorne instalacije i intervencije koje propitkuju preklapanje političkih, ideoloških, antropoloških i psiholoških fenomena u urbanom okruženju.
Projektom i konceptom pod nazivom ”Ikonoklazam”, Grgić problematizira i osvještava pojavu suvremenog ikonoklazma kojemu smo svi mi jednako svjedoci i sudionici, referirajući se pritom na masovno rušenje spomenika kao simbola ”starog” sustava poslije 1989. godine. Grgić će svojom izložbom u sisačkoj Gradskoj galeriji Striegl osvijestiti pojavu ikonoklazma u kontekstu spomenika prvom antifašističkom odredu u Brezovici: Debeli brijest, autora Želimira Janeša. Grgić ukazuje kako se u svakom od primjera rušenja spomenika, ne radi samo o destrukciji vanjskog vidljivog simboličkog sustava kojeg materijaliziraju upravo spomenici, već i djelomičnoj destrukciji našeg unutrašnjeg simboličkog sustava. Rušeći spomenike, uvijek rušimo i dio sebe i tu je bitna razlika između ikonoklazma i barbarizma – ikonoklazam je usmjeren prema samome sebi, prema slici koja proizlazi iz kulture kojoj pripada i sam rušitelj; ikonoklazam je usmjeren prema samome rušitelju, često prema jednom dijelu sebe kojeg rušitelj želi zanijekati, zaboraviti i potisnuti.
Spomen-obilježje u Brezovici (skulpturalno-arhitektonski kompleks), je realiziran 1981. godine i autor je hrvatski kipar Želimir Janeš u suradnji sa stručnim suradnicima: Franjom Kodrićem, Zdenkom Kolaciom i Zvonimirom Poljakom. Spomenik je izvorno sadržavao: centralni monumentalni spomenik, sastavljen od 10 betonskih lamela koje okružuju centralni memorijalni prostor u kojem je bila postavljena skulpturalna kompozicija koja je sadržavala skulpturu monumentalne šake (”partizanski pozdrav – komandant”) i 11 brončanih reljefa šake s ispisanim imenima boraca. Na drugoj strani zida postavljena su bila brončana slova, stihovi Jure Kaštelana koji glase: ”Iz istine naroda dolazimo, za istinu naroda živimo”. Također je u niši unutrašnjeg memorijalnog prostora ugrađen bio i fragment izvornog stabla ”Debelog brijesta”. U spomenik se ulazi kroz dva ulaza – izlaza kojima se pristupa stepeništima. Sam spomenik je visok 21 metar. Sastavni dijelovi spomeničkog kompleksa su i tzv. ”Štapski stol” s likovnim prikazom formiranja i kretanja prvog partizanskog odreda i stećak (betonski blok) s imenima strijeljanih pripadnika odreda.
Danas se pokraj Debelog brijesta obilježava svake godine Dan antifašističke borbe kao državni blagdan. Debeli brijest je danas ostao bez kompletnog skulptorskog inventara izrađenog od bronce kao što je to bio i jest čest slučaj sa svim antifašističkim spomenicima u Hrvatskoj, od kojih je veliki broj i u potpunosti nestao i uništen, kao što je u kontekstu Siska, slučaj sa spomenikom ustanku Frane Kršinića iz 1954. godine i spomenikom Lenjinu autora Slavka Šoše.
Grgićev izložbeni koncept ”Ikonoklazam” zamišljen je da autor donese u prostor galerije materijal s mjesta rušenja (ostatke spomenika), čineći i sam na taj način svojevrstan ikonoklazam, nastojeći suočiti gledatelja s izvornom materijom. Međutim, u kontekstu Siska i Janešovog spomenika u Brezovici, autor će u galerijski prostor donijeti tragove nestalih brončanih dijelova spomenika koji su još uvijek vidljivi na spomeniku, a radi se o rupama koje su rezultat i preostatak izvađenih elemenata.
Na otvorenju izložbe, Antonio Grgić će održati predavanje o povijesti modernog ikonoklazma. Isto to predavanje sastavni je dio izložbe, koji će biti prisutan u galerijskom prostoru u obliku zvučnog zapisa.
///
Antonio Grgić diplomirao je arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, te je trenutno na doktorskom studiju Instituta za teoriju arhitekture, povijest umjetnosti i kulturne studije u Grazu. Tema njegovog doktorskog rada su spomenici.
Prvu afirmaciju na nacionalnom i međunarodnom planu ostvario je 1999. godine s projektom ”Bunkeri” tijekom kojeg je anonimno tapetama ukrašavao bunkere sagrađene prije Drugog svjetskog rata. Ove akcije su se događale tokom noći na državne praznike svih zemalja kojima su ti bunkeri bili tihi svjedoci: Jugoslavenske monarhije (1918.-1941.), Nezavisne Države Hrvatske (1941.-1945.), socijalističke Jugoslavije i sadašnje Republike Hrvatske.
U sljedećem višegodišnjem projektu „Sjene“, autor kroz niz performansa u zemljama bivšeg Istočnog bloka, iscrtava sjene srušenih spomenika na mjestu na kojem su stajali prije svog uklanjanja. Kroz performans se ritualno priziva potisnuto sjećanje na nasilno uklonjen simbolički sadržaj iz javnog prostora. Iza performansa ostaje materijalni trag na pločniku u obliku nacrtane sjene koji je spomenik sam po sebi, spomenik srušenom spomeniku. Taj crtež sjene srušenog spomenika na pločniku, protokom vremena, polako nestaje i daje mogućnost opraštanja sa simboličkim sadržajem koji je nasilno uklonjen. Do sada su „Sjene“ iscrtane u nizu hrvatskih gradova te u inozemstvu, u zemljama bivšeg Istočnog bloka; od Baltika do Jadranskog mora
Izlagao je na nizu domaćih i međunarodnih izložaba, kako samostalno tako i grupno.
