14/08/13 - 31/08/13

Hrvoje Malovec / Gradovi, odrazi

Slikarske definicije suvremenosti

Pokušaj opće definicije pojma kojeg nazivamo i osvještavamo kao suvremenost često nosi u sebi dinamiku oprečnosti koja nas uvodi u kompleksnost svake deskripcije nečega čega smo sami sastavni dio. Jedna od tih oprečnosti je da vrijeme s kojim idemo u korak ne nudi referencijalne oslonce koji nam omogućavaju da ga razumijemo, pa se u potrazi za nužnim objašnjenjima vraćamo u prošlost. To je karakteristika mnogih stilova u umjetnosti, a za slikarstvo trajni izazov koji ga prati kroz periodične isječke vremena.

Hrvoje Malovec svoj suvremeni slikarski jezik i izraz sintetizira iz interpretacije nataloženih slojeva složene povijesti slike – jednako iz njenih renesansnih iskustava i ‘klasičnih’ tradicija i stremljenja kao i iz slikarskih spoznaja metafizičkog slikarstva, figurativnih slikarskih tendencija osamdesetih i devedestih godina prošlog, te različitih vidova vizualnih komunikacija ovog stoljeća. No, Malovec ne pristupa slikarskoj interpretaciji eklektički, citatno ili anakronistički, već manipulira izražajnim sredstvima suvremene slike stvarajući svojevrsni simulakr koji nam se predstavlja kao visoko individualizirana definicija suvremenosti u kojem tek poznavaoci prepoznaju patine i odbljeske slikarske prošlosti. Njegov slikarski prosede zasniva se na univerzalnim istinama ‘klasične’ plastičnosti, čvrstih obrisa, koherentnog i perspektivnog prostora, ali gdje ljudske figure odjednom postaju preplastične, a elementi prostora u svojoj naglašenoj fragmentarnosti, frontalnosti i različitosti likovnog tretmana postaju nadrealni i izmiču isključivo realističnoj logici prostora. Središnji fokus autorovih kompozicija je s jedne strane ljudska figura, a s druge ikonografija grada. Međutim, ljudske figure djeluju poput realističnih skulptura transponiranih u medij slike. Prikazane u određenom trenutku ulaska u vodu, sunčanja ili zamišljenog pogleda  na urbaniziranoj plaži, ljudske figure odišu alijeniranošću, depersonalnom zamrznutošću i umetnutošću u okolni prostor, kojem kao da ne pripadaju, što stvara dojam dvostruke i simultane realnosti.

Gotovo bez ikakve međusobne interakcije i lišeni emocija, ljudi su određeni ritmom veoma kratkog isječka vremena, aktivnostima koje ne pripadaju svakodnevici, već periodu odmora, bijegu od rutine i prizorima koji se čine pomalo banalnima i beznačajnima u kontekstu suvremenog načina života, a kojima autor s razlogom pridaje važnost. Motiv grada, bilo da se radi o prepoznatljivom segmentu točno određenog i imenovanog mjesta ili o nepostojećem i izmišljenom mjestu (djeliću imaginarnog urbaniziranog prostora) definiran je asketskom arhitekturom u strogom linearnom ritmu geometrijskih ploha i tijela, iznad koje je realistični prikaz neba i sfumatozni odraz gradskog sklopa u donjem vodoravnom polju slike. Gradovi su tretirani kao znakovi pretvoreni u gotovo identične konstrukcije po stilizaciji, likovnom tretmanu koji podsjeća na digitalne animacije futurističkog predznaka i odsutnosti čovjeka. Ikonografija grada u autorovim radovima postaje surogat ljudske prisutnosti, ali i slikarska definicija suvremenosti.

Hrvoje Malovec je svojim prvotnim ciklusom ”Ljeto” i sada novijim ciklusom koji obuhvaća tematiku grada, ostvario specifičan slikarski opus koji ne nalazi pandana na domaćoj suvremenoj slikarskoj sceni. Njegov slikarski jezik temelji se na transmedijalnoj figurativnosti, poigravanju s mogućnostima i granicama slikarskog (pseudo)realizma, likovnoj interpretaciji digitalne slike te na jasno izraženoj kritičkoj vizualizacji suvremenosti. Sve su to čvrsti prilozi za jednu sasvim novu budućnost slike.

Alma Trauber

Oznake

• Alma Trauber
• Hrvoje Malovec
• kombinirana tehnika ulja na platnu