16/04/15 - 16/05/15
Petra Nježić / Sjećanje na jednu misao, Goran Nježić / 300 naopakih križeva
U Gradskoj galeriji Striegl dolazi jedna neobična, moderna izložba proizašla jednim dijelom iz programske koncepcije Gradske galerije u sklopu koje se prezentiraju, valoriziraju i kontekstualiziraju radovi umjetnika mlađe generacije, osobito onih kojih su svojim rođenjem, stanovanjem ili tematskim interesima vezani za prostor Siska i okolice. Dvojaki karakter izložbe nametnuo se i činjenicom da su Goran i Petra, autori izložbe, brat i sestra kao i dvoje umjetnika, koji su svježe završili umjetnička usmjerenja na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti. Izložba stoga istražuje i odnose unutar suvremene umjetničke prakse koji koriste video, instalaciju i jezik kao medij dok se njihov značenjski i interpretativni diskurs oslanja na teme identiteta, memorije, autorefleksije i komunikacije.
Riječ je o izložbenom konceptom pod nazivima 300 naopakih križeva i Sjećanje na jednu misao, koji predstavljaju radove Gorana i Petre Nježić. Otvorenje izložbe je u četvrtak, 16.travnja u 19 sati u prostoru Gradske galerije Striegl.
Uvjetno nazvan video instalacijom, rad 300 naopakih križeva autora Gorana Nježića, Matije Tomića i Svena Sorića donosi istoimeni video rad kojeg prate dokumentacijske fotografije pojedinih faza nastanka video uratka te izbor fotografskih isječaka iz samog videa. Instalacijski moment potenciraju izloženi crteži – skice za pojedine scene kao i rekviziti – tri ružičasta drvena križa. Pošto je video rad zamišljen kao vizualizacija za glazbu, posjetitelji imaju mogućnost gledati video s glazbom kao i bez glazbene pozadine. Metafora refleksije i zrcaljenja te apstraktnog ritma i teksture na površini neprozirne vode ključni je vizualni i interpretativni moment ovog video rada. Vizualni slijed i pseudonarativ 300 naopakih križeva mogli bismo opisati kroz kontrastnu igru termina prisutnosti i odsutnosti, zaborava i sjećanja, stvarnog i nestvarnog. Dinamika kadrova nosi u sebi flešbek strukture i ideje otuđenosti, napuštenosti i likovne subverzivnosti.
Sjećanje na jednu misao čini sklop radova u različitim medijima – instalacija, fotografija, tekst – koji kroz svoj minimalistički i izraženo konceptualan diskurs predstavljaju autorefleksivnu umjetničku koncepciju. Petra Nježić se u svom radu oslanja na one linije umjetničke prakse koje istražuju samostalnost, medijaciju i načine funkcioniranja galerijsko-muzejskog sustava kao i formiranje i opstanak identiteta umjetničkog djela unutar takvih sustava. Njeni radovi kontinuiraju ideju započetih konceptualnih procesa koji ispituju ulogu jezika i jezičnih sustava kroz konstantno uspostavljanje i pregovaranje značenja. Autoricu zanimaju teme dematerijalizacije umjetničkog djela, načini na koje umjetnost komunicira u javnom prostoru te društvene pozicije umjetnika. Ona traga za drugačijim načinima produkcije i prezentacije vlastitog rada.
