30/05/04 - 18/05/04
Stjepko Rupčić: Križni put
Kod Rupčića je u proteklom razdoblju, uz ostala likovna ostvarenja, nastao i svijet ‘planina’, koji je postavio njegovu punu snagu u umjetničkom izrazu i u kojem je svojim slikarskim umijećem ‘otvorio’ put ka vizualnom i duhovnom promišljanju, put k svjetlosti. Pronalaženjem ovog motiva otkriva, dakle, i stanje duha. Prema istome usmjerava pažnju, ali ne zbog interpretacije viđenog, nego zbog analitičkog promatranja ispod površine samog prizora. Prizori su simbol uzvišenja duše, jer uspon je napredovanje prema spoznaji. Takav pristup omogućio mu je potrebu za otkrivanjem novih vrijednosti. Poslužio mu je da udovolji svom slikarskom zanosu, koji se kasnije odrazio u vlastitoj spoznaji kako je došlo vrijeme da se okuša u temi koja bi trebala učvrstiti sve do sada, ili biti rezultat prethodnih napora.
Riječ je o ‘Križnom putu’, četrnaest platna u ulju koja su dovršena prošle godine. Pristup ovoj temi nije nimalo lak ni jednostavan, pa joj Rupčić pristupa predano, sublimirajući ranije napomenuta iskustva.
Prizori u svih 14 postaja Križnog puta svedeni su na isticanje Kristova lika. Ostalim likovima u pojedinom prizoru tek u nekim radovima daje istu važnost, dok su većinom potisnuti u drugi plan. U ideji svetosti svakog pojedinog prizora jest bjelina koja je u ovim radovima simbol čistoće koju umjetnik približava promatraču na dva načina: ili korištenjem bijele boje ili korištenjem neoslikanog platna. Pristup ovom djelu je ekspresivan. Rupčić zanemaruje detalje i u samoj priči i u gradnji kompozicije. Prizori svedeni na minimum slikani su širokim potezima u prepoznatljivoj Rupčićevoj paleti, a korištenje podloge u kompoziciji daje dojam nedovršenosti. Akcent je time stavljen na crtačkom umijeću i psihološkom doživljaju umjetnika u dramatici njegova stvaralačkog nagona.
Zoran Burojević, prof.
