11/06/15 - 31/07/15
Zlatko Prica / Iz fundusa Galerije Prica iz Samobora
Gradska galerija Striegl ugošćuje izložbu izabranih radova Zlatka Price koji čine fundus Galerije Prica iz Samobora. Izložba je rezultat međugalerijske suradnje s ciljem povezivanja, prezentiranja i kritičkog vrednovanja fundusa memorijalnih muzejsko-galerijskih ustanova i institucija. Do sada su realizirane izložbe, u suradnji s Galerijom Emanuel Vidović, Galerijom Ružić i Galerijom Krsto Hegedušić te Zbirkama Šulentić i Šebalj iz Strossmayerove galerije starih majstora, uspostavile značajne vrijednosne kriterije za uočavanje specifičnosti kao i značenjskih korelacija između umjetnika, segmenata njihovih opusa koje čuvaju pojedini fundusi te su stvorene i nove interpretacije i konteksti.
Što povezuje Zlatka Pricu i Slavu Striegla? Osim biografskih detalja, poput onog da su u gotovo isto vrijeme pohađali Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu i imali iste profesore (Ljubo Babić, Krsto Hegedušić, Omer Mujadžić), proživjeli ratna iskustva (jedan u logoru, a drugi u Križnom putu), povezuje ih njihov slikarski senzibilitet i neumorna želja za stvaranjem do samog kraja života.
Obojica su ostvarili značajne opuse unutar druge polovice 20. stoljeća te slove kao oni trajni nasljednici i protagonisti, ali i interpretatori hrvatske moderne umjetnosti, ustrajno ostajući na strani figure i istraživanja forme. Obojica su slikari karakteristične geste utjelovljene u crtežu kao zaštitnom znaku. Obojica su bili vezani jednako za krajolik i njegove ljude i tu su pronalazili svu svoju slikarsku i umjetničku inspiraciju te su znatno pridonijeli kvaliteti kulturnog i likovnog života ‘’svojih’’ gradova, Samobora i Siska.
Dok Zlatko Prica objašnjava svoj životni, i samim time, slikarski credo: “Za mene slikarstvo nije usuglašavanje s dopuštenim ili pomodnim stanjem jednog razdoblja, nego moja unutrašnja potreba da radim ono što radim. I da to što radim, ludo volim.”;
Slavo Striegl konstatira sljedeće: “Osim slikarstva malo mi treba…Slikarstvo je zrak, bez njega ne mogu živjeti.”
Izložba Zlatko Prica iz fundusa Galerije Prica koncepcijski se naslanja na izbor radova koji obuhvaćaju Pricine radove iz ciklusa: ‘’Plodovi zemlje’’, ‘’Tarski ciklus’’ i ‘’Opatijski kišobrani’’. U kontekstu ove izložbe vidimo Zlatka Pricu nakon njegova posjeta Indiji i kad nastaje, u biti, veliki zaokret ili rekonstrukcija vlastitog slikarstva.
