24/11/24
Artaud Artaud / 1. 2. 2023., 19,00 sati
Kazalište Hotel Bulić u Gradskoj galeriji Striegl predstavlja multimedijalni projekt posvećen velikom umjetniku Antoninu Artaudu i njegovoj kazališnoj estetici u tekstovima drugih autora. U projektu sudjeluju: Damir Martinović Mrle, Mirna Sporiš, Beti Lučić, Jure Radnić, Ivanka Mazurkijević, Luka Nižetić, Dean Zlovolić, Eva Zlovolić, Jelena Kovačev. Autorica koncepta je Senka Bulić, kostimograf Oliver Jularić, autor video radova Tomislav Ćurković, a autor svjetlosnih instalacijaTomislav Maglečić.
Antonin Artaud donosi kazalište krvi, tijela, genezu stvaranja i želju za dubokom fizičkom promjenom što je inspiriralo ljude poput Allena Ginsberga, Richarda Foremana, Sama Sheparda i Jima Morrisona, koji su mu kroz svoj homage odali počast i prepoznali njegovu aktualnost koja je sablasno autentična i danas, možda više nego ikada prije. Senka Bulić se jednim od ključnih kazališnih autora bavila kroz nekoliko projekata. U prvom je dijelu prolazila tekst kroz tijelo kao izvođač, kroz glas, zvukove, glazbu i vizualne instalacije. U kombinaciji s Tomislavom Ćurkovićem, vizualnim umjetnikom i glazbenikom, Oliverom Jularićem, kostimografom, koncept predstave je bio baziran na instalaciji scene, glasa i vizualnog.
U idućem projektu Rekvijem za organe – pokora istraživanje je nastavljeno u novim medijima i s novim suradnicima. Izvedbu su pratili glazbeni i govorni zvučni efekti. Bavljenje zvukom bila je platforma istraživanja teksta. Damir Martinović Mrle je posebnim softverima i hardwerima projekta X-th Sense Marca Donnarumma došao do zvukova unutrašnjih organa samih izvođača koji su u predstavi ozvučeni posebnim mikrofonima i sami stvaraju zvuk. Dio projekta je bila i kreacija Ivane Jozić, performerice i plesačice, članice kompanije Troubleyn Jana Fabra.
Treći dio projekta odvijao se u bivšem industrijskom kompleksu u Rijeci u kojem je niz prostora iskorišten za pojedinačne scene i laboratorijsko istraživanje. Bavili smo se genetski modificiranim materijalima. Instalacije – organske, glazbene, vizualne i performerske bile su platforma za kreiranje nove hibridne kompozicije koja se pretvorila u koncert – izložbu – performans. Trajanje cjelokupnog performansa nije bilo ograničeno vremenski nego interesom publike koja je sama sebi kreirala put kroz niz otvorenih slika, koncerata, performersko dramskih scena. Umjetnici koji su izložili svoje performersko biće u artaudovskoj poetici su Ivanka Mazurkijević, Marko Cindrić, Stipe Kostanić, Damir Martinović Mrle, Ivana Jozić, Matej Zec i Senka Bulić.
Projekt koji radimo u suradnji s Gradskom galerijom Striegl u Sisku je pokušaj rekapitulacije i otvaranje novih mjesta kojima se autorica vraća Artaudu i artaudovskom. Vizualna umjetnica Jelena Kovačev izlaže svoju instalaciju u kojoj tematizira tok svijesti kao materijalizaciju u prostoru. Instalaciju povezujemo sa zvučnom instalacijom teksta Antonina Artauda Svršimo s božjim sudom čiji je autor Marinko Leš.
Jedna od instalacija je bazirana na tekstu Hamletmašina Heinera Müllera s Lukom Nižetićem kao izvođačem. Radi se o potresnom portretu posljedica rata, života u krizi, uznemirujući posebno u vremenu kad se suočavamo s brojnim krizama, ekonomskom, društvenom, humanitarnom, klimatskom. Heiner Müller bezrezervno secira, reciklira i citira klasike poput Artauda, Sofokla, Brechta, Kleista, stvarajući tekstove čija je uloga raskrinkavati kazališni mehanizam, biti element smetnje o koji zapinje produkcijska mašina, stalno propitujući „Gdje smo pogriješili?“ “Politički zadatak umjetnosti danas”, kaže Müller, “upravo je mobilizacija mašte.”
I ovdje publika ima slobodu gledanja i prisustvovanja u svakoj od pojedinih scena ovisno o vlastitom interesu. Trajanje svakog pojedinog performansa nije ograničeno vremenski nego upravo pažnjom publike.
