03/04/13 - 30/04/13
Petra Brnadić / Baršunasto podzemlje
Mitologija intime: mogućnosti gledanja Baršunastog podzemlja
»…i dok iznosim svoje privatno, ja se zapravo izlažem najviše: ne zbog opasnosti od ’skandala’, nego zato što predstavljam svoje imaginarno u najjačoj konzistentnosti; a imaginarno je zapravo ono čime upravljaju drugi…«
Misaoni isječak iz Barthesovih Fragmenata ljubavnog govora nas vrlo jasno uvodi u strategije autobiografskog upisivanja u prostor umjetničkog djela i iz toga razloga ga svjesno premještam u kontekst čitanja rada Petre Brnardić. Postavljanje pitanja ‘o samome sebi’ i redefiniranje vlastitog identiteta trajno je prisutan problemski prostor u gotovo svim oblicima umjetničkog izražavanja (pri tom stavljam naglasak na vizualne umjetnosti od druge polovice 20. stoljeća: postmoderna, konceptualna umjetnost i suvremene tendencije). U tom smislu, gledanje i razumijevanje rada Petre Brnardić, ne može započeti bez postavljenog pitanja tko su ti drugiu konstrukcijama traženja i pronalaženja ‘sebe’, a samim tim nužno je obratiti se recentnim teorijskim pristupima koji definiraju pitanja identiteta terminima kolektivnog i autofikcionalnog, ali se i u jednom segmentu, veoma važnom, dotiču tjelesnosti, tj. vanjskih manifestacija identiteta.
Nametnuta uloga ‘drugog’ i ‘drugih’ u formiranju i prepoznavanju identiteta dolazi iz različitih dijelova javnog, intimnog, svakodnevnog, nevidljivog, potisnutog, fikcionalnog. Vizualni kontekst Baršunastog podzemlja,ovisno o intenzitetu identifikacije umjetnice, fragmentarno obuhvaća sva ta izvorišta. Umjetnica ih tumači i imenuje privatnom mikromitologijom, arhetipskim, ženskim principima, erosom i thanatosom, i to postaju moduli njene autoidentifikacije koje prevodi u umjetnički vokabular.
Baršunastopodzemlje već svojim nazivom uključuje naše kolektivno opažanje i memoriju (povijest rock glazbe, literatura), ali i u svojoj jezično-misaonoj osnovi upućuje na nešto što nam je poznato i s čim se možemo poistovjetiti. Baršun kao materijal je privlačan, mekan i ugodan na dodir, dok podzemlje najčešće doživljavamo kao mračno, hladno, nelagodno, subverzivnih i negativnih konotacija. Upravo taj spoj opozitnih i kontradiktornih emocija, psihofizičkih stanja i društvenih stereotipova je osnovno tematsko i idejno obilježje radova Petre Brnardić prezentiranih Baršunastimpodzemljem. Kontradiktornost kao i napetost uspostavljenih međuodnosa pojačana je izložbenim supostavljanjem dva medija: medija slike i medija fotografije. Ova dva medija svojom prostornom i kontekstualnom interakcijom upućuju na dvije varijante stvarnosti, ali i vizualne mogućnosti autofikcije.
U izloženim slikarskim radovima umjetnica prikazuje sebe u ‘krupnom planu’, bilo da se radi o figurativnim prikazima izrazite ekspresivnosti, fragmentima tijela, tijela multipliciranog, uronjenog i obavijenog atributima (samo)ranjavanja i krvi, s fantazmagoričnim i morbidnim detaljima ili pak izostaje prikaz tijela i umjetnica se transfigurira i poistovjećuje s određenim elementom, npr. s plamenom. Radovi u sebi nose bipolarnost privlačenja i odbijanja. Svojim formatima i crvenom kromatikom radovi privlače, ali istovremeno i imaju potencijalni efekt ‘odbijanja’ zbog intime koja se bez straha i bezuvjetno izlaže i ogoljuje pred očima promatrača. Autobiografska mjesta u slikama potvrđuje činjenica geste koju pratimo u potezu ili fetišizirani predmeti aplicirani na površinu slike kao preostatak autodestruktivnog čina. Ta gesta i taj predmet potvrđuju mjesta gdje umjetnica uistinu upisuje i ostavlja fizički i automatski trag sebe. U slikama umjetnica ostvaruje igru dijaboličnog karaktera, dok s druge strane metaforički utjelovljuje i kritički propituje različite ‘društvene’ identitete žene: »Looks like a girl, but she’s a flame, So bright, she can burn your eyes, Better look the otherway, You can try but you’ll never forget her name, She’s on top of the world… Nobody knows that she’s a lonely girl, And it’s a lonely world«
Nasuprot slikarskim radovima, izloženi ciklusi fotografija i fotokolaža koncept vizualne autofikcionalizacije podižu na nešto drugačiju razinu. Povodeći se Broodthaersovim principom fikcije koji kaže da je fikcija ta koja nam pomaže da shvatimo stvarnost, ali i da shvatimo ono što stvarnost skriva, fotografije i fotokolaži uspostavljaju relacije između odnosa: ja prikazujem sebe– ja prikazujem sebe – ja prikazujem sebe. Te sasvim složene procese u interpretiranju i vizualnom predstavljanju svojih jastava, umjetnica postiže memoarsko-dnevničkim, performativnim, metanarativnim i nadrealnim karakterom fotografija. Fotografije su snimljene u okrilju privatnog interijera umjetnice, čiji izgled ona mijenja i stvara karakter insceniranog prostora, intimne scenografije, ostavljajući dojam budoarskih zapisa. Svojom serijalnošću i repetitivnošću fotografski radovi potvrđuju jedan od identiteta umjetnice u određenom isječku vremena i postaju svojevrsni otisak emotivnog stanja uvjetovanog autorefleksijom. Ciklusi ‘Rubedo’ i ‘Farbanje kose’ imaju i dokumentarni karakter, jer predstavljaju zapis svojevrsnog performansa kojeg je autorica izvela, ali sa striktno povučenim granicama. Umjetnica strogo kontrolira što želi zadržati unutar kadra, a što izostavlja, otvarajući prostor našoj vlastitoj imaginaciji. U fotokolažima umjetnica se služi dekonstrukcijom i fragmentacijom fizičkih činjenica koje čine njenu vlastitu, ali i našu svakodnevnu stvarnost, da bi kreirala nadrealne i metanarativne kompozicije. Stupanj autofikcionalizacije ovdje kulminira, jer je subjekt umjetnice dezintegriran i počiva na vizualnim paradoksima. Fotokolaži tako funkcioniraju kao ‘idealne’ maske.
Baršunasto podzemljeje izložbena koncepcija koja vas privlači sugestivnošću intime, ali i mogućnostima koje u umjetničkom smislu otvara autobiografski diskurs.
Alma Trauber
O umjetnici
Petra Brnardić je rođena 15. 9. 1978. u Zagrebu. Godine 1997. završila je Opću gimnaziju u Sisku. Iste godine upisala je studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odsjek. Diplomirala je 2004. godine u klasi prof. Miroslava Šuteja. Bavi se slikarstvom, crtežom, fotografijom, instalacijom, animacijom, multimedijom i ostalim vidovima vizualnih umjetnosti, te ilustracijom, pisanjem i prevođenjem.
SAMOSTALNE IZLOŽBE
1997. Klub studenata Filozofskog fakulteta, Zagreb
2000. TEST!, kazališni festival, Zagreb (sa Ksenijom Kordić)
Međurožje, Gjuro 2, Zagreb (sa Ksenijom Kordić)
2001. Galerija Sv. Kvirin, Sisak
2003. Glas iz gotičkog bunara, Klub Alternativni institut, Mostar, BiH
2004. Gjuro 2, Zagreb
2005. Markiza od Boli, KIC, Zagreb
2006. Schizomania, Galerija Artenativa, Zagreb
2011. Rubedo, Galerija NANO, Zagreb
SKUPNE IZLOŽBE
2000. Salon mladih Sisak, Sisak
2001. Izložba studenata klase prof. Šuteja, Galerija Galženica, Velika Gorica
2002. Salon mladih Sisak, Sisak
2003. Sisak u Zagrebu, klub Attack, Zagreb
Žene, klub Attack, Zagreb
Salon mladih Sisak, Sisak
2004. Sisački likovni krug, Galerija Striegl, Sisak
Apsolutno barok, Kuća Horvat, Varaždin
Velesajam kulture, SC, Zagreb
2005. FONA, međunarodni festival nove umjetnosti, Hartera, Rijeka
Eros i Pornos, Galerija Striegl, Sisak
Print to art, Pula
2006./2007. Selfportrait – Betlehem, Palestina
– Santa Fe, Argentina
– Napulj, Italija
– Szczecin, Poljska
– Rosario, Argentina
2008. Kliker!, međunarodni festival pop poezije, SC, Zagreb
2009. Generacija x – ženske perspektive, Medika, Zagreb
2010. 30. salon mladih, HDLU, Zagreb
2011. Save the Forest!, Forest Art Auction, Edinburgh
Photodistorzija, Galerija Zuccato, Poreč
Grupna izložba umjetnika, Greta, Zagreb
Velika skupna izložba umjetnika u Greti, Galerija Greta, Zagreb
2012. NUS (Neafirmirana umjetnička scena) – Tampon generacija, međunarodna izložba,
Akvarij Bačvice, Split
Antisalon, Medika, Zagreb
2013. NUS (Neafirmirana umjetnička scena) – Taboo, MKC Split, Split
NAGRADE
2000. Posebna nagrada Salona mladih Sisak
2002. Glavna nagrada Salona mladih Sisak (sa Zdenkom Marenićem)
OSTALA POSTIGNUĆA
2006. Zbirka poezije “Posjekotine” u izdanju sisačke Matice hrvatske
2008. Uvrštenost u antologiju hrvatskog erotskog crteža “Eros i Pornos” autora Đure Vanđure
(participirala s četiri crteža)
