05/07/05 - 14/08/05
Šime Strikoman/ Vječiti izazov – Jabuka
Otok Jabuka, iako je mimo morskih puteva, svojim magnetizmom opčarava mnoge sklone pustolovinama. Posjećuju ga turisti, jedriličari, istraživači, ali i mnogi drugi bez obzira što tu busole gube kontrolu, bez obzira na negostoljubivost otoka, bez obzira na nepredvidljive smjerove vjetra koji čine ovo mjesto nesigurnim. Otok je sazdan od lave koja sadrži puno magnetita i piramidalno izrasta iz mora koje je zbog ogromnih dubina izrazito tamne boje.
Upravo je taj otok nasred Jadrana bio dvaput cilj regataša (u studenome 2003. i 2004.)*, koje je svojim kamerama pratio i zabilježio snimatelj i fotograf Šime Strikoman. Snimljeni kadrovi prije svega ilustriraju romantičarske pothvate regataša, u kojima Strikoman istražuje čovjeka u susretu s prirodom. Nastajali su u sekvencama, kako su i predstavljeni na izložbi, kako bi se stekao plastičniji dojam prostora i vremena, ali i spekulacija vizualnih efekata, od dopadljivosti kadra, ilustracija struktura do začudnosti prirodom. Svjetlo određuje karakter fotografije, te je ovisno o njemu prenesen dojam opasne avanture, ljepota plein aira na moru, ali i naglašena mističnost toga udaljenog otoka.
Strikomanovo jednostavno, ali precizno i tehnički savršeno kadriranje fotografija omogućava nam da s puno emocija proživimo jedrenje oko otoka Jabuke. Način kojim on to postiže je postavljanje u prostor Galerije trodijelne trakaste instalacije s isprintanom fotografijom otoka. Instalacija je namijenjena prolaženju kroz njene dijelove s namjerom pojačavanja doživljaja scene. Osim toga, Strikoman nam predstavlja i seriju fotografija koje ilustriraju taj nemediteranski pejzaž. Tim fotografijama nam je približio negostoljubivo, tamno, tek mjestimice isprofilirano stijenje, među kojim žive okamenjena neka mitska bića (sfinga, Venera…). Time je ilustrirao jednu začudnu priču otoka.
Jedrenje do otoka Jabuke u ovom novom Strikomanovom serijalu fotografija otkriva nam da ono nije samo sport i pustolovina, već putovanje u prostore nama nepoznatoga svijeta u kojem od davnina, možda ‘Platonove Atlantide’, priroda ima nadmoć nad čovjekom.
Ta prirodna izuzetnost za nas je, poput Jabuke, vječiti izazov, ali i surova stvarnost jer se tu govori jezikom poznatim pod nazivom «lingua greca», kojim su pričali grčki bogovi, a danas ga razumiju samo pomorci.
Tončika Cukrov
*Pučinska regata od 100 milja na relaciji Vodice-otok Jabuka u organizaciji Jedriličarskog kluba Tijat iz Vodica.