20/02/07 - 13/03/07

Slavo Striegl/Izbor iz donacije

Darovati dio svog rada, a time i dio sebe, znak je dubokog poštovanja i zahvalnosti. Ovdje je to zahvalnost za trenutke provedene u Sisku, život uz Kupu, šetnje kroz maglu te niz drugih događaja i osjećaja koje je upio u suživotu s ovim krajem.

Ono što je Slavo Striegl, u znak poštovanja i zahvalnosti, kao uzdarje, poklonio svom Sisku, mi primamo kao dar te se obostrano i nepovratno obogaćujemo.

Svaka prilika za susret s tim darom prilika je za naše uzdarje čovjeku i umjetniku kome posvećujemo ove retke. Kroz ovu izložbu pozvani smo upoznati se s novim ili možda prisjetiti se nekih nama već poznatih radova. Tako ćemo one poznate radove ‘pozdraviti’ kao poznanike, a neke možda nepoznate pokušati upoznati, doživjeti i nadati se ponovnom susretu. Gotovo je sigurno da će svatko od nas ipak nešto duže zastati možda pored nekoliko, barem dva ili jednog rada. To su oni s kojima ćete osjetiti bliskost, kao s prijateljem. Oni u kojima prepoznajete sebe, svoj susret s Kupom i maglom, svoju šetnju gradom, svoju radost, svoju usamljenost. U tom izjednačavanju s onim iz slike, prijateljstvu, u tom primanju prepoznat ćete ono što ste dobili na dar i ono što dajete kao uzdarje.

Dio radova iz donacije Slave Striegla gradu Sisku izložen je kroz male cjeline koje daju uvid u najistaknutija tematska područja i tehnike njegova stvaralaštva. U tom nizanju tema prepoznajemo njihovu potpunu logičnu povezanost, ispreplitanje, izrastanje jedne iz druge, ili točnije, iz života ovog kraja. Taj prepoznatljiv krug tema ono je što najupečatljivije obilježava stvaralaštvo ovog umjetnika, konstanta koje se ne odriče ni u trenutcima eksperimentiranja s tehnikama kao ni u približavanju nekim avangardnim poetikama dvadesetog stoljeća.

Fizički prostor slike ispunjavaju bliski motivi: Sisak kao prostor djetinjstva i uspomena, Sisak sa svojim rijekama, Sisak sa svojim srebrnim maglama, beskrvnim sivilom, blijedim suncem, crnim i ogoljelim krošnjama, Sisak kao grad metafora unutar koje je umjetnik pronašao izvor za dijalog bazičnih misaonih preokupacija – dijalog života i smrti.
Neizostavni su animalistički prikazi – konji, bikovi, ribe, pijetlovi – jedni ispunjeni dinamičnošću pokreta, drugi pak izuzeti iz svog prirodnog okruženja.

Preostaje ljudski lik, osamljene figure sa svim konotacijama i pričama koje nose, figure koje se odupiru statičnosti svojim sadržajem i gestom. Konstanta je autoportret, dvojake prirode: iz jedne se nazire samozatajna osobnost Slave Striegla koja rezultira pročišćenom jednostavnošću izraza, a druga se nameće kao jedinica mnogih mjera i prostor promjene.

Dok spuštamo svoje korake između vodenog galopa konja, jednog crnog bika koji priziva crteže prapovijesnih pećina, ustreptalih doživljaja i uzbuđenja uhvaćenih u tvarnost poteza i značajnu autonomnost slikarske mrlje, obogaćujemo se sadržajima fizičkim, vizualno manifestiranim, ali i onim misaonim.

Suglasje crteža, kolorita i kompozicije; crteža toliko upečatljivog u prikazima životinja, kolorita koji varira od intenzivnog, čistog odnosa boja to tonskog tretiranja, te kompozicije koja brižno objedinjuje liniju, boju i svjetlo. Suglasja tako bivaju pretočena u oživljeni izraz Strieglove umjetnosti.

Sanja Lončar i Alma Trauber