27/08/20 - 13/09/20

Slavo Striegl: Grad na vodi (akvareli iz Zbirke Striegl)

Izložba akvarela iz Zbirke Striegl pod nazivom: Grad na vodi predstavlja 15 radova Slave Striegla po izboru studentice povijesti umjetnosti i višegodišnje suradnice Gradske galerije Striegl, Franke Šimović.

”Ovjekovječen u scenama dobro poznatim svakom Siščaninu – naš grad, obavijen zagrljajem riječne izmaglice, predstavlja jedan od ikoničkih motiva Slave Striegla. Njegov osobni senzibilitet prema vječnom poljupcu Kupe ovim obalama možda se najbolje može doživjeti kroz impresivan opus akvarela koji je ostavio za sobom, tehnike koja najviše ovisi o intervenciji vode koja boji omogućava da se rascvjeta u umjetnikovu viziju. Strieglova gorljiva odanost i neraskidiva emocionalna spona s ovim krajolikom i vizurama grada prikazana je kroz selekciju radova koji pokazuju dodir same Kupe koja je vodila njegovu ruku i zaokupljala njegovo srce. Naglašena atmosfera svakog od ovih djela ilustrira i našu prošlost, sadašnjost i budućnost: prigušene zore i sumrake, život koji buja u nemirnoj rijeci i oko nje, taj paradoks egzistencije na mjestu gdje se neodvojivo sljubljuju grad i voda.”

(Iz uvodnog teksta izložbe autorice Franke Šimović)

 

///

Kupa

 

Divio sam joj se kao dijete djetetu.

Zavolio sam je.

Najljepše trenutke života dugujem njoj.

Kad mi je teško

pohrlim joj ususret.

Duboko udahnem

i val sjećanja osvježi mi umornu dušu.

 

Uzbuđeno šapćem – hvala!

 

Slavo Striegl

 

///

Grad na vodi

 

Iako je već prošlo više od stoljeća otkako je Slavo Striegl postao dijelom Siska, njegov duh utkan je u povijesno i kulturno tkivo ovoga grada s kojim je neraskidivo vezan od svog rođenja.  Suvišno je za Striegla naglašavati važnost sisačkog kraja i okolice kada smo osobno  suočeni sa njegovim opusom iz kojega se kupski motivi naprosto izlijevaju prema promatraču, nudeći nam otvoren prozor u oživljenu svakodnevicu Siska prošlosti, koji se u mnogočemu ne razlikuje od nama danas poznatih prizora. Ovaj grad svojim ambijentom života na rijeci nesumnjivo je obogatio Striegla jednako kako je on sam zauzvrat  nepovratno obogatio Sisak svojom rukom, senzibilitetom i srcem.

Izložba „Grad na vodi“ donosi selekciju petnaest umjetnikovih radova nastalih tijekom više od pet desetljeća (1939.-1990.) u akvarelu, tehnici koja svoju ekspresivnost duguje upravo vodi, što ju čini možda najprikladnijom za prikaze nemirnih i maglovitih aura koje nastaju u njezinoj blizini. Striegl majstorski koristi suptilne tonove svoje prigušene palete, iako se povremeno odmjereno prepušta kolorističkim izletima u jarkocrvene i tamnoplave nijanse. Slijedom djela na ovoj izložbi pokušali smo predočiti upravo njegovo vladanje prelijevanjem boja tako tipičnih za njega i lakoću kojom je dramatično mijenjao čitavu atmosferu svojih prikaza.  Dugi niz desetljaća vraćao se Striegl vjerno, uvijek iznova,  tehnici akvarela kao što se vraćao i sisačkim rijekama, opisujući zov koji su za njega imale nakon što je od oca dobio prvi čamac sa 11 ili 12 godina: „Čamac je trebao utažiti moju žudnju i znatiželju, ali je postao mojom sudbinom. Od tada pa do mirovine neprekidno sam sjedio u čamcu.“[1]

Upravo ova djela pokazuju kako je trag sudbine Striegla doista vodio kroz riječna korita, neka od njih ilustrirajući mistične prizore gradske scenografije, znakovito odsutnih ljudskih likova, stavljajući u fokus maglovite sisačke dane kroz prigušene nijanse zelene, smeđe, pa čak i žute i ružičaste boje koje evociraju raspon od kišnih dana do vatrenih zora. Paleta boja koju koristi kao da odražava i njegov vlastiti karakter – nenametljiva jei smirena te vrlo pažljivo promišljena.  Strieglov pristup ljudskom liku uvijek je stiliziran, sveden na snažnu liniju koja odražava njegovu cjeloživotnu sklonost crtežu.[2]  U djelu Jutro na čamcu dominira osamljena figura koja se otisnula niz rijeku, možda svjedočanstvo osobnog iskustva kroz prizor u kojemu se harmonično stapaju površina vode i nebo iznad nje. Umjetnik ovako bilježi anegdotu u čamcu na Odri: „Dugo sam i lako veslao. Odjednom sam se našao na tamnom dijelu, natkrivenom širokim krošnjama stabala. Brodio sam kao kroz arkade. Čuo sam samo vesla kako klize po vodi. Šum vesala probudio je stanovnike Odre – zlatnu patku, ptice iz gustih krošanja.., kad sam izašao na sunčani dio mnoštvo se uplašenih kornjača raspršilo ispred mene. Odra je bila ukrašena žutim lopočima. Izgubio sam orijentaciju za vrijeme i, kad se sunce spuštalo, krenuo sam natrag. Kad sam stigao u Sisak vladavinu noći nitko nije mogao uskratiti. Uvukao sam se u kuću i cijelu noć sanjao Odru“.[3]

Iz njegovih proznih, kao i slikovnih opisa, vidljiva je opijenost  životom na rijeci od najranije mladosti, te emocionalna vezanost koja ga je čitavog života zadržala u Sisku.  Zanimljivu scenu nestalog Siska kojoj je Striegl svjedočio za svog života pronalazimo u djelu Tržnica, gdje ljudske figure trguju na mjestu današnje šetnice, a nekadašnjeg „starog placa“ uz obalu Kupe. Pažljivijim promatranjem nekih na ovoj izložbi odabranih djela možemo primijetiti brzi crtež ispod akvarela kojim je Striegl u samo nekoliko poteza označavao kompoziciju djela (Kečige; Na kupanju; Sisak…). On se ne trudi sakriti svoj proces – kroki crtež postaje dijelom završenog rada. Vjerojatno najvažniji elementi Striegovih akvarela su atmosferska svjetlost i dočarani ugođaj scene koji se oslanjaju na osobni doživljaj, a upravo upoznatost s ambijentom koji je prikazan doprinosi najsnažnijem učinku na promatrača.

Slavo Striegl u svojim djelima savršeno lirski obuhvaća simbiozu žive prirode i urbane scenografije, pružajući nam imerziju u njegov privatni kontemplativni prostor. Kada razmišljamo o njegovom opusu,  akvareli se prirodno nameću kao tehnika koja predstavlja most između umjetnikove imaginacije i fizičke stvarnosti vode koja kao da mu daje svoj blagoslov da nošena njegovim kistom posuđuje svoju snagu i nepredvidljivost. Koliko god se Sisak mijenjao kroz desetljeća,  njegova esencija ostala je ista te je jasno da će Strieglova djela još dugo predstavljati ekspresivne  razglednice sisačkog iskustva života na vodi.

 

 

 

City on Water

 

Even though it’s already been over a century since Slavo Striegl became a part of Sisak, his spirit is woven into the historic and cultural tissue of this city which he had been ceaselessly tied to since birth. It is needless to point out the importance of Sisak and its surroundings for Striegl when we are personally confronted with his opus, simply overflowing towards the viewer with motifs of the river Kupa, offering an open window into the resurrected daily life of Sisak of the past, not very different from the scenes we know today. This city, with its ambience of life on the river, undoubtedly enriched Striegl just as much as he himself in return enriched Sisak with his hand, sensibility, and heart.

The exhibition „City on Water“ brings a selection of fifteen of the artist’s works created during a period of over five decades (1939-1990) in watercolor, a technique that owes its expressiveness to water itself, making it perhaps the most suitable to depict the restless and misty auras that develop around it. Striegl masterfully uses subtle shades of his subdued palette, although sometimes he deliberately ventures into color experiments with bright red and deep blue hues.  With the sequence of works in this exhibition we attempted to present his proficiency in blending together colors typical for him and the ease with which he dramatically shifted the entire atmospheres of his depictions. For many decades, Striegl returned faithfully over and over again to the medium of watercolor, just as he returned to the rivers of Sisak, describing the pull they had on him after he received his first boat from his father aged 11 or 12: „The boat was supposed to quench my yearning and curiosity, but it became my destiny. Since then and up until my retirement I was constantly sitting in a boat.“[4]

These very works show that the trail of destiny truly led Striegl through the riverbeds, some of them illustrating the mystical scenery of cityscapes, deliberately void of human figures, focusing on the foggy days of Sisak through hazy shades of green, brown, and even yellow and pink evoking the range from rainy days to fiery dawns. The palette of color he uses seemingly mirrors his own character – inconspicuous, tranquil and very carefully thought through. Striegl’s approach to the human figure is always stylized, reduced to a strong contour that reflects his lifelong dedication to drawing[5]. The artwork Morning on the Boat is dominated by a lonely figure rowing down a river, perhaps a testimony of a personal experience through an image where the surface of the water harmoniously merges with the skies above.  The artist recalls an anecdote in a boat on the river Odra: „I’ve rowed for a long time with ease. Suddenly, I’ve found myself in a dark stretch, with wide tree canopies overhead. I’ve sailed on as if through arcades. I’ve heard nothing but the ores gliding on water. The murmur of the ores had awakened the inhabitants of Odra – the golden duck, birds from the thick canopies.., when I came out to a sunny area, many frightened  turtles scattered in front of me. Odra was decorated with yellow water lilies. I lost track of time and, when the sun was going down, I headed back. When I arrived to Sisak the rule of night was undeniable. I slipped into the house and dreamed of Odra the entire night.“[6]

From his lyrical, as well as pictorial depictions, the intoxication with life on the river is visible ever since his earliest youth, in addition to the emotional bond that kept him in Sisak for the duration of his life. An interesting scene of bygone Sisak that Striegl witnessed during his lifetime, is captured in the work Farmer’s Market where human figures are trading on the location of today’s promenade that used to host the old market by the Kupa shore. The careful inspection of some of the works selected for this exhibition allows us to notice a quick drawing Striegl used to decide the composition in just a few strokes underneath the watercolor (Sterlets; At the Shore; Sisak…). He doesn’t try to hide his process – croquis sketch becomes part of the finished artwork. Probably the most crucial elements of Striegl’s watercolors are atmospheric light and captured mood of the scene relying on the personal experience, and knowledge of the ambience portrayed is precisely what constitutes the strongest effect on the viewer.

Slavo Striegl encompasses a symbiosis of living nature and urban scenography with perfect lyricism in his work, granting us an immersion into his private contemplative space. When we consider his opus, watercolors effortlessly assert themselves as the medium representing a bridge between the artist’s imagination and physical reality of water, acting as if giving him its blessing to be carried by his brush and lending him its power and unpredictability. As much as Sisak changed through the decades, its essence remained the same and it’s clear that Strielg’s artwork will represent expressive postcards of Sisak’s experience of life on water for a long time to come.

[1] Striegl, Slavo. Striegl, vi ste pali s neba: sjećanja, Sisak, Aura, 2001., str. 21.

[2] Burojević, Zoran. Slavo Striegl, Sisak, Gradski muzej Sisak, 2003., str. 53.

[3] Striegl, Slavo. Striegl, vi ste pali s neba: sjećanja, Sisak, Aura, 2001., str. 9-10.

[4] Striegl, Slavo. Striegl, vi ste pali s neba: sjećanja, Sisak, Aura, 2001, pg. 21

[5] Burojević, Zoran. Slavo Striegl, Sisak, Gradski muzej Sisak, 2003, pg. 53

[6] Striegl, Slavo. Striegl, vi ste pali s neba: sjećanja, Sisak, Aura, 2001, pg. 9-10

 

prethodna izložba sljedeća izložba
povratak na izložbe
Gradska Galerija Striegl, 2020. Sva prava pridržana. dizajn: Sven Sorić | izrada: Viktor