24/02/21 - 31/05/21

The Viewing Room/Soba za gledanje

Gradska galerija Striegl predstavlja online programski format pod nazivom ”The Viewing Room”/”Soba za gledanje”.
U sklopu ovog programskog koncepta predstavit ćemo na jednom mjestu izbor suvremenih hrvatskih umjetnika i autora koji djeluju u polju videa/filma i animacije, a po kustoskoj selekciji Marka Tadića.
U Sobi za gledanje, svakog tjedna, predstavit ćemo novu autoricu/autora te njihove izabrane radove.
Prva umjetnica koju predstavljamo ovaj tjedan je Ana Hušman, a Marko Tadić njen rad predstavlja s filmovima:
Soba za dan (2018.), Volim te, Ines (2017.) i Skoro ništa (2016.).
Ana Hušman u svojim radovima raščlanjuje strukturu i teksturu filmskih elemenata kroz različite forme filma, instalacije, knjige, zapisa slike, zvuka, teksta. Eksperimentira s mogućnostima animacije, dokumentarnim i igranim elementima u filmu, glasom i artikulacijom. Unutar radnih procesa, zanima ju propitivanje i obrtanje pozicije amaterskog i profesionalnog subjekta performativnosti, samog medija te struktura koje diktiraju i proizvode obrasce ponašanja. Radi kao izvanredan profesorica na odsjeku za animirani film i nove medije, Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu i suosnivačica udruge RESTART, gdje već dugi niz godina vodi program filmske edukacije za velike i male.
Za svoje posljednjie radove dobila je više domaćih i internacionalnih nagrada.
Njezini radovi prikazani su na izložbama i festivalima diljem svijeta; 9th Gwangju Biennale, 53 Oktobarski Salon, Beograd, Medienturm Gallery, Graz; On the Eastern Front, Ludwig Museum of Contemporary Arts, Budapest; “lucy” bodig & ART ON STAGE, URA, Istanbul, Stuttgarter Filmwinter; International Film Festival Rotterdam, 25 fps, Zagreb; DOK, Leipzig.
Kustos programa ”The Viewing Room”, Marko Tadić rođen je 1979. Sisku. Diplomirao je na Accademia di belle Arti u Firenzi 2006. godine. Umjetnička praksa Marka Tadića uključuje kolaže, animirane filmove, crteže i instalacije. Tadić je u svojem radu dugoročno fasciniran naslijeđem modernizma, koje koristi kao fragmente vizualne naracije kroz elemente umjetnosti, arhitekture, povijesti umjetnosti, a radovima gradi neobičnu atmosferu zaborava.
Izlagao je na samostalnim i grupnim izložbama te filmskim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu ‒ u Zagrebu, Ljubljani, Beču, Milanu, Kasselu, Berlinu, Los Angelesu i New Yorku. Nagrade: Nagrada Radoslav Putar, 28. Salon mladih (Zagreb, 2006.); Nagrada Ministarstva kulture ‘’Vladimir Nazor’’ za najbolju izložbu u 2014., treća nagrada na izložbi T-HT@MSU, Zagreb. Sudjelovao je na rezidencijama i studijskim programima: Kultur Kontakt, Beč, Austrija (2008.); Los Angeles, SAD (2008.); ISCP, New York, SAD (2009.); Kultur Bunker, Frankfurt, Njemačka (2010.) i Helsinki International Artist Program (2011.). Predstavnik je Hrvatske na 57. Venecijanskom bijenalu 2017. godine.
Predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i na Accademia di belle arti u Milanu. Živi i radi u Zagrebu.
Ana Hušman:
Soba za dan, 2018., 30’ 00’’, 5.1, DCP, HD, 1920 x 1080:

2018 // Soba za dan

Volim te, Ines, 2017., 14’ 29’’, stereo, DCP, 1920 x 1080:

2017 // Volim te, Ines

Skoro ništa, 2016.,  hrvatska, 15’ 00’’, stereo, hd, 16 mm, 1920 x 1080:

2016 // Skoro ništa

_____________________________
Vladislav Knežević:
Drugi autor kojeg predstavljamo je Vladislav Knežević. U sklopu Sobe za gledanje predstavit ćemo tri njegova kratkometražna eksperimentalna filma:
Binary Pitch (2013.), A.D.A.M. (2014.) i Dokument Parakozmik (2018.).
Vladislav Knežević (1967.) studirao je režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i na De Vrije Academie (Audio-visual Dept.) u Den Haagu. Od 1993. radi kao redatelj za različite televizijske programe. Eksperimentalnim filmom, videom i zvukom bavi se od 1988. Bio je inicijator i organizator programa Reference to Difference, televizijske emisije o eksperimentalnom filmu i videu Videodrom, te 25 FPS Internacionalnog festivala eksperimentalnog filma i videa.
Binary Pitch (2013.), HR, 2013, 7′, DCP
koncept, režija, snimatelj: Vladislav Knežević
animacija, kompoziting: Mario Kalogjera
dizajn zvuka: Bojan Gagić
producenti: Vedran Šuvar, Vladislav Knežević
Unutar geometrije statičnog kadra elementi arhitekture i prostora postaju predmetom vizualnog eksperimenta. Video je strukturiran u tri dijela: aktivacija (izvlačenje gledališta) – kodiranje (centralni dio) – deaktivacija (uvlačenje gledališta). Ključne ideje iz teksta Maxa Bensea Estetika i programiranje (1968) šifrirane su u nule i jedinice kroz animacijski postupak dizanja i spuštanja sjedalica. Ta kriptička ispovijed stroja anticipacija je virtualnosti u kojoj je sva komunikacija posredovana nizovima bitova. Prostor gledališta u kojem je 8 redova sa 16 stolica prikazuje polje artikulacije digitalnog koda. Arhitektura dvorane predstavlja institucionalno okruženje, fizički prostor i mjesto tvorbe značenja te uspostavlja odnos prema percepciji prostora, vremena i filma.
Na ovoj poveznici pogledajte film:
Binary Pitch (2013.), HR, 2013, 7′, DCP
A.D.A.M. (2014.), eksperimentalno-animirani film, stereoskopski 3D, HD, 12’45”
scenarij i režija: Vladislav Knežević
koscenarist: Hrvoje Pukšec
animacija, kompoziting, stereografija: Mario Kalogjera
zračne fotografije: Igor Zirojević
dizajn zvuka: Gideon Kiers
glasovi: William Linn, Thomas Johnson, Rei Hayama
montaža: Mario Kalogjera, Vladislav Knežević
producentica: Vanja Andrijević
”Pad uređaja kodnog imena A.D.A.M. (Autonomous Drone for Asteroid Mining) uzrokuje jačanje njegovih kognitivnih procesa, autonomno djelovanje te odbijanje komunikacije s operaterima satelitske kompanije.
Atlas intenzivnih praznih pejzaža, urbanih megastruktura i izgubljenih horizonata u kakofoniji jezika, kodova i premreženih komunikacija osnova su metafikcije o odnosu čovjeka i stroja. Njihova zajednička putanja prema stanju preopterećenosti određena je izlaskom iz mora, prolaskom kroz mitske ambijente te dolaskom u nestabilan i gust prostor suvremenog hiperurbaniteta.”
Na ovoj poveznici pogledajte film:
A.D.A.M. (2014.), eksperimentalno-animirani film, stereoskopski 3D, HD, 12’45”
________________________
Hrvoslava Brkušić
Treća autorica koju predstavljamo ovaj tjedan je Hrvoslava Brkušić. U sklopu Sobe za gledanje predstavit ćemo njen film ”Planine”.
Hrvoslava Brkušić (1982) diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti, filmsku i TV montažu i magistrirala na Akademiji likovnih umjetnosti na odsjeku za Animirani film i Nove medije, smjer Novi mediji.
U umjetničkoj praksi izražava se kroz audio instalacije, izvedbe uživo, film i video.
Jedan od glavnih interesa umjetničkog istraživanja je zvuk i eksperimentiranje s
različitim frekvencijama i radio-valovima (osobito kratki val, UKV, misteriozni radio signali,
EME komunikacija) i istraživanje različitih video i filmskih materijala (16mm film, DV
tehnike, digitalni mediji).
Kao filmska montažerka radila je na nizu dokumentarnih, eksperimentalnih i igranih filmova.
Jedna je od članica ženskog umjetničkog kolektiva Ljubavnice.
Dio je Restartovog edukativnog tima, radi na Školi dokumentarnog filma i kao vanjska suradnica na Akademiji likovnih umjetnosti.

Donosimo njen film ”Planine”, HR, 2018, 12′, DCP

Tim na filmu: Ivan Slipčević, Hrvoje Nikšić, Branka Valjin
Polazište rada su pronađeni dijapozitivi filmske tvrtke Zora film, koja se pedesetih godina prošlog stoljeća bavila proizvodnjom obrazovnih filmova. Iz materijala snimljenog u mnogim krajevima svijeta, namijenjenog školskom predmetu geografije, autorica odabire samo jedan motiv – prizore planinskih krajolika. Složenim postprodukcijskim procesima, koji uključuju uporabu digitalne i analogne tehnologije, fotografije s dijapozitiva oživljavaju i pretvaraju se u pokretne slike. Planine kao da se udaljuju, prestaju biti stvarne. Film se pretvara u svojevrsnu psihogeografiju te nas vodi kroz različita, na momente intenzivna unutrašnja stanja.
Na ovoj poveznici možete pogledati film:
https://vimeo.com/293032211

Oznake

povratak na izložbe
Gradska Galerija Striegl, 2021. Sva prava pridržana. dizajn: Sven Sorić | izrada: Viktor