12/11/15 - 05/12/15
Tomislav Krizman / Iz fundusa kabineta grafike HAZU
Gradska galerija Striegl predstavlja izložbu realiziranu u suradnji s Kabinetom grafike HAZU pod nazivom ”Tomislav Krizman iz fundusa Kabineta grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti”. Izložba će predstaviti 23 Krizmanova rada koja se čuvaju u fundusu Kabineta grafike HAZU i koji su zadnji put pokazani javnosti 2007. godine. Među tim radovima su antologijska djela naše, pa i europske povijesti umjetnosti: plakat Marya Delvard iz 1907. kao i Krizmanov Autoportret iz 1908. godine.
Kroz ovaj izbor radova nastojalo se obuhvatiti najširi vremenski raspon autorovog djelovanja i u tom smislu evidentne tematske i stilsko-izražajne preokupacije prisutne u njegovom grafičkom i crtačkom opusu. Kroz podnaslov izložbe koji glasi: ”Točke dodira: Tomislav Krizman i Slavo Striegl” otkrivaju se višeslojne veze između Krizmana i Striegla. Izložba predstavlja i dio Strieglovih radova koji su nastali za vrijeme slušanja grafičkog kolegija kod profesora Tomislava Krizmana kao i radove koji ukazuju na trajnu prisutnost grafičkog medija u Strieglovom opusu.
Tomislav Krizman rođen je 21. srpnja 1882. u Orlovcu kraj Karlovca. Prve satove iz grafike i slikanja dobio je kod R. Auera, B. Csikos-Sesije, F. Kovačevića i M. Clementa Crnčića još dok je pohađao Trgovačku akademiju u Zagrebu. Tih je godina objavio i svoje prve grafike, vinjete, karikature, crteže i ilustracije u Životu i Vijencu. Nakon završene Trgovačke akademije (1903.) nastavio je školovanje u Beču (1903.-1905.) na Školi za umjetnost i obrt kod profesora F. Myrbacha i na Akademiji likovnih umjetnosti (1905.-1907.) kod profesora grafike W. Ungera.
Istovremeno je pohađao specijalistički tečaj Graphische Lehr und Versuchsanstalt u Beču. U bečkoj sredini došao je u dodir sa secesijskim strujanjima družeći se s avangardnim umjetnicima i književnicima, izlažući u bečkom Hagenbundu i Secesiji. Tako njegove prve litografije u boji Jesen, 1904., Kain i Abel, 1904. te Sujet iz Dubrvnika odišu secesijskom stilizacijom. Nakon prvih litografija, Krizman će se prihvatiti i drugih grafičkih tehnika, bakropisa, monotipija, rvoreza i dr. Nakon Beča nastavio je stručno usavršavanje u Münhenu i Parizu (1909.-1910.), a zatim je putovao po Francuskoj, Belgiji, Italiji, Švicarskoj i Španjolskoj. Nakon balkanskih ratova slikao je krajolike putujući Makedonijom, Kosovom, Bosnom i Hercegovinom. Nakon secesijskih početaka Krizman se okreće grafici orijentiranoj na ambijentalnost i ugođaj simboličnog i neoromantičarskog pristupa. Godine 1907. izlazi njegova mapa Skitzzen und Eindrücke aus Dalmatien, Bosnien, Kroatisch Zagorien und Wien koja spada u jedan od najboljih dijelova njegova grafičkog opusa. Tijekom 1908. godine nastaju njegovi antologijski portreti Marye Delvard i Autoportret što postaje njegovim zaštitnim znakom.
Godine 1912. zaposlio se kao strukovni učitelj na Obrtnoj školi i postao scenografom Hrvatskog narodnoga kazališta (do 1922.) te otvorio privatnu školu crtanja, slikanja i umjetničkog obrta. Redovitim profesorom Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu postao je 1922. na katedri za grafiku, gdje je izučio naraštaje naših grafičara (Slavo Striegl, Oton Postružnik, Josip Restek, Dušan Kokotović, Miljenko Stančić, Albert Kinert, Ivan Švertasek, Anka Krizmanić, Marijan Detoni i dr.)
Pokretačku i kreativnu energiju koristio je obnašajući ulogu suosnivača i potpredsjednika društva Medulić, od 1915. (uz Lj. Babića) pokretača i stalnog predsjednika Proljetnog salona, od 1926. osnivača Djela (udruženja umjetnika za promicanje umjetničkog obrta). Krizman je glavni organizator i postavljač izložbenih paviljona na internacionalnim izložbama u Parizu 1925. i Barceloni 1929. Priredio je niz izložbi jugoslavenskih grafičara po Švicarskoj i Poljskoj.
Svestrani umjetnički talent iskazao je, uz najzastupljeniju grafiku, na području slikarstva kojim se bavio čitavo vrijeme svog umjetničkog djelovanja, plakata, primijenjenih umjetničkih oblika (dizajn namještaja, posuđa itd.) te u scenografiji i kostimografiji opernih i dramskih djela (Porin, Nikola Šubić Zrinski, Carmen, Tristan i Izolda, Manon, Vilin veo, Čarobna frula, Don Pasqual, Boris Godunov). Izdao je grafičke mape, uz već spomenutu mapu Skitzzen und Eindrücke aus Dalmatien, Bosnien, Kroatisch Zagorien und Wien (1907.): Motivi iz Beča (1909.), bakropise iz BiH (1910.), veliku (1917.) i malu (1918.) mapu Makedonija te dvije mape u tehnici bakrotiska Bosna i Hercegovina (1936.) i Naš Jadran (1937.).
Bavio se opremanjem i ilustriranjem knjiga i časopisa, radio je nacrte za diplome, plakete, kataloge i prospekte. Grafička znanja objavio je u knjizi O grafičkim vještinama (Zagreb, JAZU, 1952.). Bio je redoviti član HAZU od 1947. godine. Početkom četrdesetih godina Krizmanova intenzivna djelatnost na području grafike pomalo zamire i okreće se drugim tehnikama kao što je rad u akvarelu i temperi. Djela mu se nalaze u brojnim privatnim i javnim zbirkama u zemlji i svijetu. Umro je u Zagrebu 24. listopada 1955. godine.
